|
From YourSITE.com DIWA test
Početak članka o testiranju kamere Nikon D80 bi mogao biti vrlo jednostavan. Isto kao i njegov zaključak. Cjelokupni test bih mogao opisati u jednoj rečenici i razumjeli bi ga kako korisnici Nikona kao i oni koji žele za svoj hobi prvu SLR kameru i višeg ulaznog razreda.
“Nikon je opet uhvatio vjetar u svoja jedra“! Nakon uspješne kamere Nikon D200 predstavili su zamjenu za kameru Nikon D70s. S novom Nikon D80 skočili su u razred kamera koja je kao stvorena za zahtjevnijeg hobi fotografa.
I zašto kažem da je Nikon ponovno uhvatio pravi vjetar? Zato jer su hobi fotografi dobili kameru koja nudi dobro kućište i mnoštvo osobina koje Nikon nudi i u višem razredu. Nikon ima ove godine dobar rast prodaje koju će s modelom D80 još samo povećati. Nikon D50, koja je na najnižoj ulaznoj stepenici kod SLR kamera barem za mene i vjerujem za „prave“ nikonaše nije ona prava Nikon kamera. Odlična je za sve koji tek ulaze u digitalni SLR svije i žele kameru s imenom koja sve od 1959. godine kreira SLR razred kamera. Zašto kažem u navodnicima da D50 nije „prava“ Nikon kamera. To poduzeće nosi svoju slavu u prvom redu iz modela serije F. Godine 1959, su predstavili legendarnu F seriju. Kamera s kratkim imenom je imala širok spektar dodatne opreme i fotoreporteri su ju uzeli za svoju. Sve do 1977. godine Nikon svoje druge kamere niti nije predstavio pod imenom Nikon. To ime je bilo namijenjeno samo seriji F. Ostale kamere su bile pod imenom Nikkormat. Dobro se još sjećam mojih prvih sajmova Foto Antike i bacanja oka na te vrhunske kamere koje su bile dohvatljive samo rijetkima. Nikon je uvijek pazio da bude tehnološki napredan i time cjenovno u visokim razredima.
I 1979. godine je Nikon napravio novi korak. Korak koji je podijelio korisnike Nikon kamera na dvije strane. Pitanje je bilo, da li Nikon radi ispravno, da stavlja svoje ime na nove kamere ili ne. Da smo tada imali internetske forume ne bi bilo foto servera koji ne bi radio pod punim opterećenjem. Uzrok je bila kamera Nikon EM. Canon je tada s kamerom AE-1 ubirao sve prodajne rekorde. SLR fotokamera je postala jednostavna i pomoću procesora u kameri pomagala fotografu napraviti uspješne snimke jer sa SLR kamerom nije bilo jednostavno ako nisi imao predznanja. I Nikon se odlučio da dio financijskog kolača u širokim masama i sam uhvati. Zašto da ne! Ime Nikon je bilo jaki magnet. Da li i u amaterskom razredu? Većina Nikon korisnika njegov ulazak u široki razred nije mogla razumjeti. Posebice jer su napravili nekoliko jeftinijih „plastičnih“ objektiva serije E. I od tada pa na dalje još uvijek vrijedi da se za Nikon kameru iz najnižeg korisničkog razreda od negdje čije da to „nije pravi Nikon“!
Da li je kamera Nikon EM i kasnije FG bila pravi potez možda ne znaju niti kod Nikona. Za mene osobno je bio, jer je tada Nikon došao i među nas fotoamatere. Iako na tom terenu nije bio tako superioran kao u profesionalnom razredu. Canon sa serijom A, Minolta sa serijom XD i Pentax sa serijom M su prodajno bili uspješniji kod fotograf koji su tek ulazili u SLR svijet.
Toliko malo o Nikonovoj povijesti, obrazloženja glede Nikonove filozofije i njegovog ulaska u svijet foto amaterizma. Danas, kada je granica između hobi i profesionalnog fotografiranja sve manje vidljiva, o foto amaterizmu teško govorimo i također je teže pisati o namjeni i upotrebljivosti kamere nego prije. I da zaključim uvodni dio, koji je zanimljiv nadasve za „novopečene“ Nikon korisnike. Kamera Nikon D80 već na prvi pogled i utisak pokazuje da je iz pravog „testa“. To je „pravi“ Nikon. Još treba samo „pravi“ objektiv! Tako je i ovdje Nikon opet počeo vući poteze koji su nam poznati iz 1979. godine.
Nikon D80 Da se malo vratim na Nikon filozofiju. Oni rijetko kao prvi predstave novost kod kamera namijenjenih širem krugu korisnika. Kako je već u intervjuu, koji je bio napravljen na ovogodišnjoj Photokini spomenuo g.Charles-André Wamberque, Assistant Manager, Product Planning and R&D Department, Nikon uvijek želi do kraja isprobati svoja tehnološka rješenja i tek tada ih stavit na tržište. Ako gledamo kameru Nikon D80 usporedbom brojki, tada bi na prvi pogled rekli da teško opravdavaju svoju višu cijenu u usporedbi s kamerama i 10M točaka. Ali uvijek treba pogledati u cijelosti. Tada pak možemo uočiti razlike. Jednu od osnovnih spoznaja, što znači broj točaka na senzoru već dugo znamo. Vrlo malo!
I sam sam kod prvog pogleda na PR izvješće bio skeptičan u odnosu karakteristike/cijena. Sama cijena kućišta od 980€ je još na mjestu. Ali s kit objektivima (s prvim ili drugim cijena je ista) 18-135mm ili 18-70mm naraste dosta više (cca 1300€) što je značajno u odnosu na ostale kamere s 10M točaka na senzoru i cijenom oko 1000€ s „kit“ objektivom.
Većinu kod pogleda na tehničke podatke ostalih konkurentskih kamera iznenadi činjenica da niti Nikon u kameru nije dodao jednu od dviju danas novih i upotrebljivih novosti. To su sistem za uklanjanje prašine (Olympus, Canon) ili stabilizaciju slike pomoću senzora (Sony, Pentax, Samsung). Oba sistema imaju svoju upotrebnu vrijednost. Opet je Nikon zacrtao svoj put i opet ustraje na svojoj strategiji koju poznajemo već mnogo godina i koju sam opisao još u samom uvodu.
Kućište Skoro uvijek počinjem opisivati kameru riječima … „kad kameru uzmemo u ruke“! Tako ću i sada početi jer je brzo vidljivo slijedeće. Kada kameru uzmemo u ruke spoznamo kome je Nikon namijenio kameru D80. Ako su sve kamere današnjeg razreda od 10M točaka manje i teško ih držimo u ruci dulje vrijeme, Nikon je ostao na isprobanom receptu. Zahtjevnijem hobi fotografu su ponudili kućište koje se po upotrebnoj vrijednosti vidljivo razlikuje od konkurencije istog, 10M točaka razreda. Iako u Nikonu ne vole čuti da se kamera uspoređuje s ostalima iz tog 10M točkovnog razreda jer su više namijenjene kao kamere ulaznog razreda u kojem još uvijek nude D50. I cijene kućišta tome odgovaraju isto kao i neke osnovne funkcije. Zato mislim da je ispravno da neke usporedbe radim u tom smjeru.
Mjere i ergonomija matiranog plastičnog kućišta su te koje kameru D80 odmah postavljaju u drugi upotrebni svijet. Kad me pitaju o kameri i njenoj upotrebljivosti, te da li bi bila dobra za njih, ergonomija kućišta D80 je taj element da ju kao „pravi“ odabir predstavim zahtjevnijem hobi fotografu. U tom cjenovnom razredu nam D80 nudi odličan obuhvat i sve glavne korisničke funkcije na samostalnim gumbima raspoređenim na pravim mjestima. Istovremeno je D80 jedina koja nam nudi odvojeni LCD ekran za pregled podešenja zahvata slike. Tako se sve više pokazuje činjenica da su odlična iskustva iz D200 prenijeli na D80. Na nekim mjestima materijalnom i funkcijama su ju okrnjili i time kameri snizili cijenu. I prvi zaključak je brzo tu. Nikon D80 brzo pokaže da je prije „baby“ D200 nego samo zamjena za D70s.
Prednja strana kućišta (132x103x77mm, 668g z baterijo) nam nudi sedam korisničkih gumbiju. Na desnoj strani kod bajoneta objektiva su gumbi za prebacivanje između AF i M izoštravanjem, gumb za otpuštanje objektiva, gumb za odabir i ukapčanje BKT (bracketing) funkcije (zahvat tri snimka s različitim osvjetljavanjem) i na vrhu je gumb za podizanje bljeskalice. Na lijevoj strani bajoneta je ispod gumb za pregled dubinske oštrine, višefunkcionalni gumb (odabir podesimo na Custom Settings br. 16) kojim pregledavamo najčešće podešenje, iznad je dioda koja služi za prikaz rada samookidača i kao lampica protiv efekta crvenih očiju. Na rukohvatu koji je obučen u mekšu strukturiranu plastiku da kamera ne klizi iz ruke je kotačić za pomak blende.
Na lijevoj strani kamere su dva gumena poklopca koji odlično štite ulaz za samookidač, video, DC i USB.
Na desnoj strani su vratašca iza kojih je memorijska kartica. Nikon se odlučio da će kamera D80 koristiti SD memorijsku karticu. Zanimljiva odluka, obzirom na činjenicu da je kod korisnika CF memorijska kartica prihvaćenija više kao profesionalna, meni je manje logična. Ali naravno nije ništa loše ako kamera koristi SD karticu. Moguće je da Nikon računa da će se korisnici D50 preseliti u viši razred i da će im ta kompatibilnost dobro doći. D80 ima još mogućnost koristiti SD HC kartice koje su jače i brže od klasičnih SD kartica.
Gornji dio kamere je zbog velikog i preglednog LCD ekrana posve zauzet. Lijevo je gumb za podešenja programskog i M načina zahvata slike. U srednjem je dijelu bljeskalica (efekt crvenih očiju), iznad nje je ležište za dodatnu bljeskalicu. Desno e veliki LCD ekran sa svim potrebnim informacijama o načinu zahvata slike. Na vrhu rukohvata je okidač i oko njega prekidač za uključivanje/isključivanje kamere i osvjetljenje LCD ekrana. Slijedi gumb za odabir načina mjerenja svjetlosti (3D Color Matrix II pomoću 420 točaka velikog CCD senzora, s naglaskom na sredini (pomoću vlastitih podešenja odabirete veličinu kruga 6, 8 ili 10mm) i spot mjerenje). Desno je gumb za odabir +/-EV korekture (moguće je do 5EV vrijednosti po 1/3 ili 1/2 vrijednosti). Slijedi još gumb za odabir načina okidanja (jednostruko, uzastopno 3fps, samookidač, daljinski okidač) i načina rada AF (jednostruko, kontinuirano ili automatsko).
Zadnji dio kamere nije previše natrpan gumbima. Zato je na desnoj strani za obuhvat mnogo prostora. Nikon je „baby“ D200 kameru kao takvu napravio. Uklonio je nekoliko gumbiju i funkcija, na kraju još maknuo nešto kompliciranih funkcija iz izbornika. Najprije da spomenem tražilo. Nikon D80 kod pogleda kroz njega ponovno pokazuje da je u višem korisničkom razredu. Kamera koristi pentaprizmu za prijenos slike do našeg oka. I u usporedbi s drugim kamerama razreda 10M točaka koji su već u dućanima je jedina. Sama pentaprizma pak doprinosi veće povećanje slike nego prijenos pomoću zrcala. I pogled kroz tražilo D80 te usporedba s drugima odmah pokaže veću razliku, u prvom redu za lakše ocjenjivanje motiva i kvalitetnijeg ručnog izoštravanja. Isto tako je lakša ocjena dubinske oštrine kada zatvorimo blendu.
Lijevo od tražila je gumb za brisanje slike (kod istovremenog pritiska na okidaču dođemo do funkcije formatiranja kartice), te prema dolje slijede gumbi za pregledavanje snimljenih fotografija, ulazak u izbornik, odabir WB (u funkciji pregleda slike služi za zaključavanje slike da je ne bi obrisali i „?“ za pregled opisa funkcije u izborniku), ISO (u pregledu služi za smanjivanje slike) i odabir kvalitete slike (u pregledu služi za povećanje slike). Ispod tražila je 2.5 inča velik TFT ekran visoke rezolucije od 230 000 točaka. Desno od njega je gumb za zaključavanje AE i AF te kotačić za pomak parametara u izborniku. Slijedi četverofunkcijski gumb za pomak između 11 točaka izoštravanja odnosno za pomicanje kroz funkcije u izborniku. Niše je gumb za uključenje/isključenje četverofunkcijskog gumba da izbjegnemo nekontrolirano premještanje točke izoštravanja. Zadnji pak gumb OK kojim potvrđujemo odabir funkcije u izborniku.
Sam izbornik nudi pet odvojenih glavnih prozora. Prvi je namijenjen za funkcije pregledavanja, drugi za podešenja načina osvjetljavanja, treći za vlastite postavke, četvrti je SetUp i zadnji za mogućnost popravka snimljene fotografije. Ako izbornik uspoređujemo s onim u D200 primjećujemo da su većinu kompliciranih samopodešenja izostavili. Time je D80 dobila na ugodnijem upravljanju jer previše podešenja samo odbija zaljubljenika u fotografiju. Svejedno je Nikon u kameri D80 zadržao, odnosno dodao nekoliko zanimljivih osobina. Kako je njih mnogo za opisivanje te su uz to dobro opisane u uputama, o njima ne treba detaljno pisati.
U prvom prozoru „Playback Menu“ je funkcija „Hide image“ koja zaslužuje dodatni opis. Znamo da svatko želi vidjeti fotografije koje smo snimili na nekom događaju. Fotograf ima s tom funkcijom mogućnost selekcionirati željene fotografije i time ih sakriti u funkciji pregleda slike. Tako može odabrane fotografije sakriti kao nevidljive drugim gledaocima. Vrlo upotrebljiva funkcija za sve fotografe koji fotografiraju i ono što nije za tuđe oči.
Kamera nam omogućava još i dodatne popravke fotografija. Možemo popraviti efekt crvenih očiju, funkcijom D-lighting tonski popravimo fotografiju, udružimo dvije RAW fotografije u jednu, napravimo izrez fotografije, napravimo kopiju manje rezolucije i dodajemo tonske efekte.
U prozoru“Shooting Menu” imamo pomoću funkcije “Optimize Image” mogućnost podešavati različite programske popravke naših fotografija. ( Zašto? ) Neke funkcije su već podešene, odnosno pomoću funkcije „Custom“ možete samo odabrati jakost popravka elektronske oštrine, tonskih vrijednosti, kontrasta, zasićenosti boja i čak njihove zamijene. Znamo pak da je za najveću kvalitetu tu obradu bolje prepustiti (odaberemo Custom parametre i sve na 0) kvalitetnijim programima na računalu, ili još bolje sliku snimiti u RAW formatu te potom s programom Nikon RAW Capture NX obraditi fotografiju.
U prozoru Custom Setting su zanimljivi slijedeći odabiri. Pod brojevima 02 i 03, način AF područja rada, odnosno širine zahvata AF-a. Pod broje 03 ISO auto, pomoću koje nam kamera sama digne ili spusti osjetljivost ako je kod određene blende svjetlosti premalo ili previše. Pod brojem 16 imamo mogućnost podešavanja rada gumba na donjem dijelu kamere (na desnoj strani bajoneta gore). Slijedi funkcija 18 za odabir rada AE-L/AF-L gumba. Svih podešenja je čak 32. Zato se prije korištenja kamere treba upoznati s njima pomoću uputa. Ako vam netko kome ste dali kameru u ruke promijeni parametre i ne znate ih ukloniti, imate na raspolaganju i reset funkciju i sve vratite na osnovne postavke. Iako morate onda još jednom podesiti one koje su vam potrebne. Savjet. Svatko tko vas vidi sa dobrom SLR kamerom u ruci želi si ju i pogledati. I brzo se nađe u izborniku i nesreće može biti tu. Nekoliko pomaka po izborniku, nekoliko potvrda na OK gumb i vaša kamera je u potpunosti prepodešena. Najbolje je da svakog ponaosob upozorite da na zalazi u vaš izbornik, odnosno još bolje da iz kamere izvadite bateriju kad bi ju netko htio pregledavati. Time ste uklonili mnogo teškoća koje i nisu tako rijetke kod mogućih promjena funkcija.
Pregled izbornika pokazuje da je Nikon dodao mnogo upotrebljivih podešenja koje napredni fotograf zna iskoristiti. Funkcije i rad Nikon D80 koristi Sonyjev senzor od 10M točaka, kojeg danas vidimo i u Sony Alpha i dolazećem Pentaxu K10D. Veličina senzora je 23.6x15.8mm i ima 10.2M efektivnih točaka. Faktor izreza u odnosu na 35mm format ostaje 1.5X. Iz kamere D200 su pak prenijeli procesor slike. Isti takav koristi i profesionalna kamera D2x. Način mjerenja svjetlosti 3D Color Matrix II s 420 točaka preko CCD senzora je prenesen iz D50. Mjerenje u 11 točaka oštrine je preneseno iz D200 (Multi-CAM 1000). Vremena osvjetljavanja su od najkraćeg 1/4000s do 30s i B. Sinkronizacijsko vrijeme je 1/200s. D80 omogućava automatsku popravku osjetljivosti (ISO) povezanu s vremenom osvjetljavanja. Vrijeme kašnjenja okidanja je 80ms. Još više je mogućnosti upravljanja funkcijama iz izbornika ili popravka već snimljene fotografije preko Playback funkcije. Ako ćete se odlučiti za kupnju kamere Nikon D80 toplo vam preporučam da dobro upoznate upute. Mnogo upotrebljivih rješenja kamera nudi u izborniku.
Sve te mogućnosti pokazuju da su u kombinaciji i s kućištem napravili kameru višeg ulaznog razreda s nekim mogućnostima prenesenim iz kamera višeg razreda (D200, D2X). Time je Nikon D80 dobila mnogo na kvaliteti zahvata i procesiranja, dobrog pogleda kroz tražilo, brzini i preciznosti rada, a još uvijek sačuvala zadovoljavajuću prihvatljivost brojem najpotrebnijih gumbiju kao i izbornika.
Nikon D80 u praksi Već s prvim kontaktom s kućištem sam bio s kamerom zadovoljan. Najnoviji tehnički „nedostaci“ u kućištu (prašina, stabilizacija) tako postaju manje važan element. Naravno, ako kameru gledam sa stanovišta da me prašina na senzoru ne smeta (ako treba se upotrebi Nikonovo programsko rješenje pomoću programa Capture NX), odnosno, da koristim objektive sa stabilizacijom u objektivu. Ipak Nikon korisnici više od zadnjih tehničkih rješenja gledaju kako kamera radi u cijelosti. Zato je držanje kamere i te kako važan element. Utoliko više ako fotografirate mnogo. I sam sam kameru isprobavao istovremeno s ostalim konkurentima. I Nikon D80 sam s veseljem nosio u ruci. Za to vrijeme kada sam druge manje kamere koje ne nude uporište za prste i donji dio dlana nosio obješene oko vrata.
Kada se s podešenjima na gumbima dobro upoznaš, njihovo upravljanje je jednostavno. Gumbi su veliki i lagano dosegljivi. Sve funkcije su vidljive na LCD ekranu na gornjoj strani kamere. Isto tako nema poteškoća s razumijevanjem samog izbornika i podešenja. Ako nam kakva funkcija nije jasna i uz sebe nemamo upute, pritiskom na srednji gumb lijevo od TFT ekrana pozovemo objašnjenje funkcije.
Uključivanje kamere je jednostavno i brzo. Kamera je u trenu spremna za slikanje. Tražilo sa svjetloćom i povećanjem odmah pokaže prednost pentaprizma u odnosu na ogledala. 11 točaka u tražilu omogućava širok odabir, a odabrana točka je označena širokim okvirom. Izoštravanje je brzo i naravno da ovisi o radu objektiva. Mjerenje svjetlosti, kao i korektura WB rade odlično. O bateriji uopće nema smisla trošiti riječi. Ista je kao kod D200 i izdrži i preko 1000 snimaka. Prikaz je podijeljen na 5 dijelova te tako imamo više kontrole, odnosno veća je preciznost pregleda na stanjem baterije. Kod rukovanja i rada s kamerom se još jednom upoznaš koliko je važna dobra ergonomija i prave upotrebne vrijednosti. Nikon nije iznevjerio svoju tradiciju, da fotografu koji to želi ponudi kameru s većom upotrebnom vrijednošću. Kvaliteta fotografije Element testiranja o kojem je danas najteže govoriti. U ulaznom razredu imaju sve kamere (osim jeftinije Pentax K100D i kamere koje su dulje vrijeme na tržištu Olympus E-500 i Nikon D50) 10M točaka. Senzori u današnjim DSLR kamerama su od tri proizvođača (Canon, Sony, Matsushita). Tako da nam svi ti tehnički podaci vrlo malo kazuju o kvaliteti fotografije. Danas u testiranju više ovisi o objektivu, pa o u kameri dodanoj oštrini, tonskim vrijednostima, kontrasta…
Naravno, nisu sva podešenja za sve motive ista itd. Nikon nam nudi čak i Auto podešenje. I kamera se sama odlučuje koliko će nam kod danog motiva popravljati fotografiju. I sam sam spoznao da će kamera u funkciji Auto dobro napraviti posao za ljepši izgled fotografije. Tako već sama napravi korekture i u većini slučajeva dodatne korekture nisu više potrebne. Naravno da postoji više postavki za utjecaj na konačnu kvalitetu i ljepotu fotografije. Kada pogledamo u izbornik kamere D80 brzo vidimo da je mogućnost utjecaja na kvalitetu fotografije veća nego si to ponekad zamišljamo. U barem 50 posto slučajeva na konačnu kvalitetu utiče taj fotograf koji upotrebljava računalni program za korekciju slike. I sada smo u lijepom krugu. Osobno mislim da je kvaliteta fotografije iz Nikona D80 posve zadovoljavajuća za zahtjevnije hobi fotografe. Za više kamera niti nije namijenjena. Odnosno, ako iz nje želimo izvući više, treba posegnuti za boljim objektivima i potom za pravilnom korekturom na računalu. Ono što sam predstavljao još na početku tiskanog predstavljanja digitalne tehnike (siječanj 1996. revija Moj Hobi i dalje e-Fotografija) naglašavam ponovno i ovdje. Danas se slika ne završava pritiskom na okidač već se njena konačna tehnika kvaliteta tek tu začinje. I sam sam došao do zaključka da je nemoguće uspoređivati kvalitetu pojedinih kamera sa stanovišta kakva je konačna kvaliteta slike koja dođe direktno iz kamere. Toliko je različitih parametara da možemo sliku doraditi još u fazi zahvata te da na kraju krajeva odlučuju samo nijanse. I te svaki od gledaoca vidi drugačije. Odnosno, mnoštvo parametara omogućava različite načine zahvata fotografije i obradu podataka. Na kraju je tu još i moguća dodatna obrada slike. I što imamo više znanja o kameri, načinima fotografiranja i zahvata slike te na kraju o računarskoj obradi i korištenju jedinica za pregled ili ispis slike, fotografija može biti tehnički kvalitetnija.
Naši zahtjevi se zbog današnjih dobrih senzora i algoritama sve više odnose na objektive. I upravo je u Nikon s objektivom AF-S DX IF ED 18-135mm f/3,5-5,6G ponovno malo »skrenuo« s puta. S njime su išli na ruku fotografima koji bi rado imali univerzalni „kit“ objektiv. U tome su uspjeli. Objektiv ima ekvivalent žarišnih duljina 35mm razreda od 27 do 201mm i nudi raspon koji hobi fotografu nudi u većini slučajeva sve što želi. Pomoću laganog i kompaktnog objektiva uhvatiti široki kao i uski kut. Fotograf je time oslobođen stalne promjene objektiva i zato je odličan odabir za fotografa putnika. Dobre osobine donose i neke slabosti. Pored visoke cijene za „kit“ objektiv (preko 300€) je također i optički izrazito prosječan. Objektiv 18-70mm, kojeg poznajemo još od D70 se pokazao kao odličan objektiv. Istina je da njegova cijena doprinosi dosta višoj cijeni D80 u odnosu na kamere iz razreda od 10M točaka. Ali kod Nikona nema drugog izbora. I nudi više nego „kit“ objektivi kod konkurentnih kamera. Objektiv 18-135mm preporučujem samo onima kojima žarišne duljine (27-202mm@35mm) zadovoljavaju za sve potrebe, nisu zahtjevni glede oštrine slike i te iste ne povećavaju iznad 13x18cm. Onda se postavlja i pitanje zašto uopće i kamera D80. Za cijenu od cca 300€ se već može dobiti kvalitetnije objektive neovisnih proizvođača. Istina je da na njima ne piše Nikon. Ako opet gledam Nikon iz gore opisane filozofije „veća kvaliteta“, opet su došli među ponuđače „plastičnih“ leća. Zna se, manje zahtjevne će i objektiv AF-S DX IF ED 18-135mm f/3,5-5,6G posve zadovoljiti. Ali obzirom na kvalitetu, mogao bi biti malo jeftiniji. Kako je Nikon D80 korisnički na višoj stepenici i namijenjen je zahtjevnijim hobi fotografima, taj objektiv vam ne preporučam. Ako ćete se odlučiti na odličnu kameru Nikon D80 i ako ste ili imate namjeru postati zahtjevniji hobi fotograf, tada vam toplo preporučam da odaberete odličan „kit“ objektiv AF-S DX ED 18-70mm f/3,5-4,5G. Ako pak trebate (turistička fotografija, nemate želje za mijenjanjem objektiva) objektiv sa širokim i dovoljno uskim kutom, pogledajte si Sigma/Tamron 18-200mm. Dobijete ih za skoro iste novce kao i Nikon 18-135mm!
1:1 izrez. Za malo zahtjevnijeg fotografa, objektiv 18-135 neće biti pravi odabir.
18mm, 100ISO, 1/1000sek., f/3,5. Nikon D80 ima zbog pentaprizme svjetlo tražilo, s dobrim povećanjem slike i time dobru kontrolu dubinske oštrine.
Samo kod većih povećanja su primjetni nedostaci objektiva.
135mm, 100ISO, 1/400sek., f/5.6. Objektiv ima zadovoljavajući uski kut. S njime možemo uhvatiti većinu udaljenih motiva. Ali se pokaže još jedna greška objektiva 18-135mm. Vinjetiranje (tamnjenje rubova) je kod uskog kuta (žarišne duljine veće od 100mm) je jako izraženo.
Za kraj Nikon je s kamerom D80 konkurenciji opet malo uzburkao vodu. A to radi stalno. Ako ga uspoređujemo s Canonom, Nikon je imao u hobi i poluprofesionalnom razredu uvijek kamere koje su na tehničkoj ravni nudile nešto više od konkurencije, a cjenovno su bile i malo više. Tako Nikon D80 ne možemo direktno uspoređivati s EOS 400D, Alpha 100 i ostalim kamerama ulaznog razreda. D80 nam već s većim kućištem i time boljim obuhvatom može dati više. Naravno onom fotografu kojemu je držanje kamere važnije od drugih osobina manjih kućišta. Isto tako nam Nikon D80 nudi nešto veću količinu korisnički zanimljivih funkcija u izborniku. Zato Nikon D80 preporučujem svim fotografima koji od kamere traže nešto više nego od kamere ulaznog razreda, namijenjenih masama. Naravno da ćete to onda i platiti. Ne toliko za samo kućište, već kod kupnje „kit“ objektiva. On značajno doprinosi višoj cijeno kompleta i dodatnom razmišljanju kod kupnje SLR kamere ulaznog razreda. A ako ste zahtjevniji hobi fotograf, nadasve, ako znate iskoristiti programska podešenja u kameri i rado bi za svoj novac dobili ono što u stvarnosti trebate, ovog trenutka je Nikon D80 u svakom slučaju pravi odabir.
Bez obzira koji od kit objektiva uzmete (18-135mm ili 18-70mm) cijena kompleta je ista (cca 1300€). Obzirom na testirano za kameru Nikon D80 preporučam AF-S DX ED 18-70mm f/3,5-4,5G. Vjerujem da ste s odabirom kamere Nikon D80 već zahtjevniji fotograf. © Copyright 2004 by YourSITE.com |
