Testovi
Sigma 18-200mm, f/3.5-6.3 DC asph IF
By Željko Božić
Oct 24, 2006, 17:50

Prelazak iz kompaktnog razreda u DSLR razred za obiteljsko-turističkog fotografa s pretenzijama naprednog amatera nije jednostavan. Već smo vidjeli koje su prednosti i mane DSLR razreda, kao i kompaktnog razreda. Da bi zadržali upotrebljivost ultrazoom kompaktnog razreda, a istovremeno imali moguće višu kvalitetu slike, te upotrebljivost, odabir odgovarajućeg objektiva za „svaki dan“, tj. za obiteljsko-turističke potrebe je jedan od bitnih faktora. Ulazni razred DSLR-a se najčešće prodaje u kit kompletu s nekim od objektiva u rasponu 18-55, 18-70 ili u dvostrukom kitu s nastavkom milimetara do 200 ili 300mm. To su sve dobre ponude i kombinacije, ali ne i za plažu ili cjelodnevne izlete na godišnjem odmoru. Na plaži ne samo da je nespretno mijenjati objektive, već postoji opasnost od ulaska pijeska i prašine. Zato veći raspon žarišnih duljina u tu svrhu ima smisla. Naravno, objektivi sa širokim rasponom zooma imaju svojih mana. Imaju optičkih grešaka, slabije su svjetlosne snage, ali s druge strane su relativno mali i lagani, podesni za zabilježiti mjesto gdje smo bili i tu sliku spremiti u obiteljski foto album.

Proizvođači DSLR tijela u svojem programu imaju objektiv s većim rasponom žarišnih duljina i to je raspon koji obično pokriva dvostruki kit. Uz originale, tu su još i nezavisni proizvođači. Uz Nikona, Sonya imamo na raspolaganju i Sigmu i Tamrona s modelima u rasponu 18-200mm i za bajonete gdje proizvođači nemaju taj raspon (Canon, Pentax). Kako su originali obično skuplji (Nikon 780€, Sony 550€) od nezavisnih (Sigma 380€, Tamron 400€) uz iste ili bliske parametre, odluka onda i niti nije toliko teška. Na kraju balade, kocka je pala. Sigma 18-200mm, f/3.5-6.3 DC asph IF na tijelu KonicaMinolta Dynax 5D i Sandisk Extreme III CF memorijska kartica.

Sigma 18-200 kao univerzalni objektiv za obiteljsko-turističkog fotografa se pokazao vrlo praktičan. Trebamo biti svjesni da taj objektiv nema veliku svjetlosnu snagu te da nam treba dosta svjetla. Posebice ako nam se neda zoomirati „na noge“, već koristimo krajnju tele poziciju. Ali ljetno podnevno sunce daje dovoljno svjetla.

Ljetno podnevno sunce daje dovoljno svjetla da i na blendi f/6.3 dobijemo dovoljno kratke ekspozicije za zamrzavanje igara u vodi.

Čak i u unutrašnjosti s ugrađenom bljeskalicom, obiteljski portret je zadovoljavajući.

A na dosta svjetla još bolji

Glavni razlog moje odluke o prelasku s kompakta na DSLR je brzina i preciznost fokusa. Na kompaktima kontinuirani fokus radi pre sporo da bi uhvatio, npr. pticu u letu. Na DSLR-ima to ovisi djelomično o tijelu, ali većinom o objektivu. Sa Sigmom nije bilo poteškoća uhvatiti galeba.

Fokus na DSLR-u je brži i precizniji nego na kompaktima. Ptice u letu sada nije problem snimiti.

Raspon žarišnih duljina od 18-200 (27-300 @35mm) daje dovoljno slobode u turističkoj fotografiji. Početni široki kut je dovoljno širok da uhvatimo pejzaž koji želimo zabilježiti, a isto tako je tele pozicija dovoljno velika da uhvatimo i detalje bez da se motivu približimo. Dobro dođe kada smo u nekom „paket aranžmanu“ s vodičem jer onda najčešće nema mnogo vremena za ponavljanje ili traženja bolje pozicije.

Široki kut je dovoljno širok za krajolik koji smo posjetili.

Tele pozicija od 300mm (@35mm) je pak dovoljna za kakav detalj.

Izobličenja objektiva (barrel distorsion) na širokom kutu su uobičajena pojava, posebice u nižem razredu. Toga treba biti svjestan kod portreta. Isto tako ta ista izobličenja se mogu zanimljivo upotrebiti.

Izobličenja objektiva se mogu zanimljivo i upotrijebiti. 18mm (27mm@35mm), f/10, 1/100, ISO 100

Kontrola dubinske oštrine je uz brzinu fokusa najveća prednost DSLR-a. 18mm (27mm@35mm), 1/320, f/18, ISO 400

Uz brzinu autofokusa, kontrole dubinske oštrine, kvaliteta slike kod visokog ISO-a DSLR je još jedan od parametara koji može prevagnuti kod odluke kupiti DSLR ili kompakta. Kada k tome još pridodamo stabilizaciju slike u tijelu, onda dobivamo najmanje jednu blendu pa nam slikanje unutrašnjosti slabo osvjetljenih prostora i ne donosi glavobolje, odnosno ne trebamo stativ.

Stabilizacija slike u tijelu u kombinaciji s visokim ISO-m, omogućava slikanje iz ruke u prostorima sa vrlo slabim svjetlom. 18mm (27mm@35mm), 1/5s, f/3.5, ISO 3200

I ovakve brze letjelice je moguće uhvatiti.

Koncerti i vatromet imaju posebne zahtjeve za slikanje. Na bini, kao i kod vatrometa, svjetlo se stalno mijenja i automatika dosta puta nije od pomoći. Ali stabilizacija slike u tijelu je. U oba slučaja, svjetla je malo, treba posegnuti za ručnim postavkama, i još u svemu imati i malo sreće za uhvatiti solidnu snimku. Kod koncerata, vanjska bljeskalica bi bila od velike pomoći, ali i s ugrađenom se može uhvatiti izvođača ako smo dovoljno blizu. Stabilizacija u tijelu, visoki ISO nadoknađuju nešto slabiju optičku snagu objektiva, koji nam taj nedostatak vraća time što ne moramo zoomirati „na noge“.

Vatromet iz ruke zahvaljujući stabilizaciji u tijelu kamere. 18mm (27mm@35mm), 1/15, f/4.5, ISO 800

Vanjska bljeskalica bi bolje osvjetlila ambijent, ali stabilizacija u tijelu nam omogućava korištenje slow-sync-a iz ruke. 18mm (27mm@35), 1/125s, f/3.5, ISO 800

120mm (180mm@35mm), 1/40s, f/5.6, ISO 800

150mm (225mm@35mm), 1/40s, f/5.6, ISO 800

I na kraju, što reći o Sigmi 18-200mm f/3.5-6.3 DC asph IF ? Odličan all-around objektiv, u prvom redu namijenjen obiteljsko-turističkim fotografima koji su prešli iz ultrazoom kompaktnog razreda i još nemaju naviku mijenjati svaki čas objektive. Na plaži to čak niti nije preporučljivo (prašina, pijesak…). Dovoljno je malen i lagan (iako je to dosta relativan pojam) da nam aparat neće biti problem nositi na izlete, a još uvijek se ne moramo odreći DSLR prednosti. Sve je skupa oko kile s rezervnom baterijom i karticom i Katinom torbom. Optička snaga nije za pohvalu, ali i ovdje vrijedi, koliko novaca toliko i muzike. Takav raspon zooma nećemo naći s boljim optičkim vrijednostima kod niti jednog proizvođača u jednom objektivu. Za taj raspon i veću optičku snagu trebamo najmanje dva objektiva i namjanje dvostuko više novaca. Stabilizacija u tijelu donosi najmanje jednu blendu na širokom kutu i do dvije na tele poziciji. Kompromis je nužan.

Jedini problem, ako se može tako nazvati, je sporije fokusiranje u tele poziciji. Kako je blenda 6.3 najveća vrijednost kod koje AF radi, kod manje svjetla se hoće loviti i ako nema dovoljno kontrasta, dogodi se da i ne ulovi. Ali s time mogu živjeti jer ima sasvim dovoljno drugih prednosti.