From YourSITE.com

Članci
Osnove i tehnike fotografiranja / I.dio
By Oskar Karel Dolenc, prijevod Željko Božić
Jun 9, 2005, 06:00

Kada danas govorimo o fotografiji, uglavnom mislimo na digitalni zapis slike, a manje na analogni način fotografiranja. To nam omogućava sve brži razvoj digitalne fotografije i naravno prije svega digitalnih kamera. Stari majstori fotografije će se još dugo zaklinjati na klasičnu-analognu fotografiju posebice na crno-bijelu tehniku koja je općenito „kraljica“ fotografije. Neki motivi, odnosno područja fotografije jednostavno traže takvu tehniku jer se u njoj jednostavno najbolje izrazimo. Naravno da fotografija u boji ima svoje prednosti u većini područja fotografije. Zato tu govorimo, vezano uz tehniku boje, o dubini boje kod digitalnog zapisa. Kod analogne fotografije se o tome uopće nije razgovaralo nego se rapravljalo koja firma daje kakve boje. Obzirom na osobni ukus, slikali smo na kodakov, agfin ili fujijev film. Bilo je naravno još nekih proizvođača filmova u boji kao i dijapozitivnih filmova, ali sam spomenuo tri glavna proizvođača iako među njima prevladavaju Fuji i Kodak.

 

Danas sve više govorimo o veličini kartica i njihovoj brzini zaspisivanja slika. Kod filmova je bila vrlo važna osjetljivost filma i time povezana zrnatost slike. U posljednjem razdoblju analogne fotografije su se sve više pojavljivali filmovi sa širim rasponom osjetljivosti i to najprije kod crno-bijele fotografije, a kasnije i kod filmova u boji. Kod digitalne tehnike, osjetljivost jednostavno prepustimo automatici ili ju sami podesimo. Ali i tu postoje ograničenja. Kod previsoke postavke osjetljivosti na kameri se u zapisu pojavi šum koji odgovara zrnatosti kod klasičnih filmova. Zato kod novijih kamera kompaktnog ili hibridnog tipa, ograničavaju podešenje do 400ISO. Kod boljih modela i zrcalnorefleksnih digitalaca, programskom opremom u kameri  smanjujemo šum posebnim podešenjem. Sve to nas vodi do konačne odluke, što kupiti, te za koje područje fotografije smo se odlučili. Pri tome ne mislim samo na amatersko ili profesionalno, već također i na određena područja profesionalne fotografije – reporterska, modna, industrijska, itd.

 

Svako od tih područja zahtjeva svoju kvalitetu, koja je uvjetovana brojem točaka, programskom opremom u kameri i mogućnost dodatne opreme – objektivi, bljeskalice, studijska svjetla, pa razni filteri, svjetlomjeri, itd...

 

Da bi to primjereno savladali, u nastavku ćemo pogledati bitna svojstva i upotrebljivost te dodatne opreme kao i, naravno, samu kameru u osnovi. Kako ih djelimo u klasičnom smislu, koji je do određene mjere jednak i za digitalne kamere s tim da nas tu ne ograničava format filma, već ste pročitali u reviji, zato ćemo ih opisati samo općenito.

 

Ovo neka ne budu upute za upotrebu određene kamere. Razlike su tako velike da se moramo koristiti posebnim uputama proizvođača. Zato ponovo upozoravam da pažljivo pročitate upute koje ste dobili uz kameru. Bolja kamera ima više funkcija ili programa, pa time treba više uputa. I profesionalci ne mogu bez njih. Kad sam nakon kupnje novog modela digitalne kamere htio malo bolje upoznati kameru i njene funkcije – naravno bez uputa – pošteno se ugrijala i ispraznio sam paket baterija. No, već tada sam spoznao da je najjeftinije i najbrže ići korak po korak po priloženim uputama.


OBJEKTIV

Objektiv ima najveći utjecaj na izgled fotografije. Svaki objektiv, pa i najkompliciraniji, je zapravo prikupljajuća leća, tzv. povećalo. Prikupljajuća leća skuplja sve zrake koji dolaze iz beskonačno udaljenog izvora svjetla u jednu točku. Kako u našem slučaju govorimo o suncu, to mjesto zovemo žarište. Udaljenost između sredine leće i te točke zovemo žarišna udaljenost (f). Kako obična prikupljajuća leća (povećalo) ima svu gomilu grešaka, te su greške otklonili dodavanjem različitih leća. Dobili smo odgovarajući višečlani objektiv.

 

U sklop određenog objektiva se ugrađuje i zaslon. Otvor zaslona mijenja količinu svjetla koje pada na film svojim otvorom. Od najvećeg otvora zaslona nekog objektiva ovisi njegova svjetlosna jačina (slika). Jednostavno rečeno: omjer između najvećeg otvora zaslona i žarišne duljine je svjetlosna jakost. Ili u našem primjeru rečeno još drugačije: promjer otvora zaslona od 32mm ide 4 puta u žarišnu duljinu od 128mm. Tako je svjetlosna jakost našeg objekiva 1:4.

 

Kod objektiva nije važna samo svjetlopropusnost, nego i rezolucija. Ona se mjeri u linijama na milimetar, koje još možemo oštro očitati. Upravo zbog oštrine su potrebne korekture leća. Nekada su objektive računali godinama. Danas u vremenu brzih računala stručnjaci preračunaju određena sisteme u nekoliko dana ili čak sati. Razumljivo je da je put do novog specijalnog objektiva koji će biti kvalitetan, manji, lakši, još uvijek finomehaničko-optički precizan rad.

 

Žarišna udaljenost objektiva određuje veličinu predmeta na slici. Što je veća, veći je i predmet na slici kod iste udaljenosti od snimača do predmeta – predmetnoj udaljenosti. Objektiv ima u tom primjeru manji slikovni kut, tako da dobijemo uži izrez motiva na slici. Širokokutni objektiv, kako kaže i samo ime, hvata šire područje u stvarnosti kod iste predmetne udaljenosti i zato su predmeti manji. Te činjenice i upotreba odgovarajućeg otvora zaslona nam omogućavaju određivanje dubinske oštrine i odgovarajuće kompozicije slike. Na taj način određujemo što je na slici važno, a što ne. Dubinska oštrina je područje u prirodi koje se na slici još prikazuje oštro.

 

Da ponovimo:

širokokutni objektiv (kratka žarišna duljina) ima veliku dubinsku oštrinu;

teleobjektiv, velika žarišna duljina (uski kut snimanja), ima malu dubinsku oštrinu.

 

Rekli smo već, da zaslon utiče na osvjetljenje svojim otvorom. Isto tako utiče i na dubinsku oštrinu:

veći otvor zaslona (manji broj) kod iste žarišne duljine znači manju dubinsku oštrinu

manji otvor zaslona (veći broj) kod iste žarišne duljine znači veću dubinsku oštrinu.

 

Na gore spomenutim činjenicama počiva sva programska automatika kamere. Za program KRAJOLIK aparat odabire jače zatvoren zaslon te koristimo još i široki kut objektiva. Za program PORTRET je primjereniji jače otvoren zaslon i veća žarišna duljina, da izdvojimo portret od pozadine.

Današnji slijed otvora zaslona je izračunat tako, da svaki slijedeći broj otvora zaslona smanjuje jaskost svjetlosti koje dođe do senzora za polovicu.

 

Međunarodni slijed otvrora zaslona je ovaj:

1  1,4  2  2,8  4  5,6  8  11  16  22  32  45

 

Važno je da svakom otvoru zaslona kod istih svjetlosnih uvijeta odaberemo odgovarajuće vrijeme osvjetljavanja. Slika na senzoru mora uvijek biti pravilno osvjetljena. Svako slijedeće vrijeme zatvarača (broj 125 znači 1/125s) je duplo duže od prethodnog.

 

Slijed vremena osvjetljavanja je ovaj:

2000    1000   500   250   125   60   30   15   8   4   2   1  B*

 

*B znači da je zatvrač otvoren toliko vremena koliko držimo prst na okidaču. To su standardne vrijednosti otvora zaslona i vremena. Danas u doba automatike, kad imamo elektronske zatvarače se jedan ili drugi (vrijeme, zaslon) ovisno prilagođavaju jedan drugom. Iako još uvijek vrijedi da uz veći otvor zaslona ide kraće vrijeme osvjetljavanja i obratno. Na pomak tog reda lijevo ili desno pored svjetlosti utiče još i osjetljivost koju smo podesili na kameri.

 

Za lakše razumijevanje ćemo pogledati nekoliko slika gdje smo na kompoziciju uticali prije svega žarišnom udaljenošću:

 

Crkvica Sv. Jakoba s upotrebom širokog kuta te naglašena panorama s izrezom. Kompaktna kamera, žarišna udaljenost 35mm.

 

 

Sv.Jakob - ista kamera ali podešena na 105 mm

 

 

Ljubljansko barje – zec snimljen teleobjektivom od 500mm, kamera canon EOS 10D, mala dubinska oštrina, koja odvaja zeca od pozadine, iako još uvijek dovoljno pokazuje krajolik.

 

 

Siva čaplja na ljubljanskem barju - canon EOS 10D, objektiv sigma 50-500 mm i telekonverter 1,4x

 

 

Cerkniško jezero - canon EOS 10D, objektiv canon EF 17-40, f 1:4. Široki kut omogućava pravi prikaz prostranosti jezera.

 

 

Cerkniško jezero – detalj, canon EOS 10D, teleobjektiv je omogučio približiti zanimljiv detalj, koji je bio s obale teško dostupan zbog pličine.

 

 

Crveni kupus, canon powershot G5, bliska snimka, korišten ekran kao tražilo.

 

 

Sopot iznad Ljubnog u Savinsjkoj dolini. Olympus C 5060 postavljen na široku kut što ga daje žarišna udaljenost od 27mm (ekv. 35mm).

 

 

To je bilo za pokus nešto primjera korištenja različitih kamera i različitih žarišnih duljina kojima utičemo na sadržaj slike. Slijedeći put nešto više o svjetlosnoj jačini, dubinskoj oštrini i različitim tipovima objektiva i kamera s ugrađenim većim ili manjim zoomovima te njihovoj upotrebi.



© Copyright 2004 by YourSITE.com