|
From YourSITE.com Članci
Gdje su vaše fotografije? Digitalne prednosti su korisnicima već poznate. I novi vlasnik se s njima vrlo brzo upozna. Sve više je zagovornika fotografiranja, sve je više fotografa i sve je više fotografija. Ako svi znamo da se o fotografiji sve više govori i da je sve više fotografa, gdje su te ogromne količine fotografija? Na memorijskim karticama, tvrdim diskovima u računalima i CD/DVD-ima. I upravo u tome smo svi mi koji upotrebljavamo digitalne kamere vidjeli njihove velike prednosti. Na stotine ili čak tisuće fotografija spremljenih u digitalnom obliku i troška osim kupnje opreme nije bilo. I dođe vrijeme da spoznamo jednu od najvećih mana digitalne tehnike. "Nema više snimljenih fotografija". Toga postanemo svjesni tek kroz neko vrijeme, obično kad je (pre)kasno. Mnogi su se sigurno zapitali na rečenicu "nema više snimljenih fotografija", kako nema, što si autor zamišlja! Zbog lakšeg razumijevanja, počnimo od početka.
Jednostavno do fotografije U filmskoj fotografiji kupimo foto kameru i obavezno film. Bez njegove pomoći snimljeni motiv ne možemo spremiti. Tu nam zapravo film kao medij služi za pohranu slika. Bez obzira što smo na film nešto snimilil, još uvijek nemamo fotografije u vidljivom obliku. Tek nakon razvijanja nam se iz latentne (nevidljive) slike pojavi vidljiva i ako smo fotografirali na dijapozitivni film su fotografije spremne za gledanje. U slučaju da smo fotografirali na negativni film, još moramo napraviti pozitivni prenos na foto papir i slika je vidljiva u pravim tonskim vrijednostima i u poznatom nam obliku. Da je jednostavno, nije. Ali je iz vidika film fotografa. Za digitalnog fotografa je to nešto što je dugotrajno i za većinu koji su to samo na papiru, nešto nerazumljivog. Ali svi oni koji su slikali ili još slikaju analogno znaju nešto što digitalni fotografi u većini slučaja ne znaju. Kad je fotografija dijapozitiv ili fotografija na papiru, tek onda možemo reći "imamo ju". Upravo ta činjenica "imamo ju" je nešto što većina digitalnih fotografa tek mora spoznati.
Dvojba I dalje ima čitaoca koji se dvoume i ne razumije što želim reći ovim člankom. "Imamo fotografiju" je vrlo rastezljiv pojam. Zapravo s digitalnom kamerom slikamo više i zar nemamo sve fotografije spremljene u digitalnom obliku? Točno! Iako je takva fotografija samo latentni oblik fotografije koju moramo razviti da ju vidimo. Za to se pobrinu razni programi da nam ju pokažu na ekranu. I, što sada? "Sliku imamo"! Da, imate ju. I sada se postavlja pitanje "za kolilko vremena"? Idemo dalje, do novih spoznaja.
Prva zamka Fotografiramo s digitalnom kamerom i snimljeni motiv nam se prikaže odmah na TFT ekranu kamere. Što je još zanimljivije, snimljenu fotografiju možemo odmah pokazati drugima, čak i onima koje smo fotografirali. I ta velika prednost digitalne fotografije je tiha zamka koju upoznamo mnogo kasnije. Kasnije kada ju spoznamo, obično je kasno. Nekih fotografija nemamo, koje smo snimili prije koju godinu ili cak koji mjesec. Zašto? S prvim preglednom slike na malom TFT ekranu zadovoljimo svoju unutarnju potrebu za viđenjem onoga što smo snimili. Sliku smo vidjeli i naš osnovni zahtjev, kojeg znamo još od filma, da treba sliku odnjeti u fotolaboratorij i napraviti fotografiju je ispunjen. I time je priča gotova. I kad smo već sliku vidjeli na malom ekranu i tu ju pokazali drugima, većina korisnika još to sliku samo prenese u računalo. Tamo ju fotograf još jednom pogleda, moguće još pokaže prijateljima ili zancima i kroz tjedan ili dva na "lijepo uređene" datoteke po direktorijima iz tjedna u tjedan i mjeseca u mjesec polako zaboravlja. I kako se računalo i tvrdi disk na računalu gdje su spremljene fotografije upotrebljava i za još neke poslove, a ne samo za spremanje fotografija, polako počinje nedostajati prostora na tvrdom disku. Nakon godinu, dvije, se promijeni računalo, moguće otkaže tvrdi disk ili samo na novo instaliramo sve programe. Razni virusi, crvi i ostalo digitalno smeće, te nove ugrađene komponente s novim, ponekad i nepotrebnim programima naprave svoje. Treba formatirati disk. I tu su prikazane prve mogućnosti da se kroz vrijeme može dogoditi da "nema više fotografija". Mjesece i mjesece, a često i godine našeg fotografiranja odlaze u nepovrat. To se analognom fotografu ne može dogoditi. Moguće je da je fotografije negdje odložio, spremio, nekome posudio na pregled pa zaboravio, ali će se s vremenom naći i one su uvijek "tu negdje". Tako ih analogni fotograf "uvijek ima".
Druga zamka Kad se iskusan računarac sretne s problemom kraha tvrdog diska, raznim virusima i na kraju iznenadnog formatiranja diska, sve fotografije uredno pospremi na CD/DVD-e. Urednih fotografa koji bi to uredno i smisleno radili je vrlo, vrlo malo. Zato što se datoteke (slike) zapisuju kojekuda, na više medija i gubi se polako slijed gdje je što. Još teže je imatu uređen arhiv ako puno slikamo. I onda se još nakon nekoliko godina čuvanja datoteka na CD/DVD-ima neugodno iznenadimo da mediji više nisu čitljivi, da naš novi čitač ne može pročitati stare zapise. Osobno imam s CD-ima dosta iskustva jer već 12 godina zapisujem sve računarski pripremljenje revije sa svim fotografijama na CD-e i zadnjih par godina na DVD-e. Prije 12 godina zapisane CD-e s 2x brzinom čita samo moj najstariji čitač kupljen prije cca 6 godina. Niti jedan noviji čitač niti na Mac niti na Windows sistemu s brzim čitačima mi ne omogućava čitanje datoteka sa starijih CD-a. Ponešto CD-a je već propalo, kao da ne postoje. Moguće je da je sam medij bio loš jer kod kupnje ne možemo znati koliko dugo će nam CD osigurati trajnost zapisa. Možemo se upitati i drugačije. Znate li gdje su datoteke koje koje ste svojedobno spremali na diskete. One su već same po sebi izmješane i još da nađemo podatke. Pitanje je, ako diskete uopće čuvate, da li vaše računalo uopće ima disketni pogon. Apple računala ih već par godina nemaju. I CD pogoni već uzmiču pred DVD pogonima. Istina je da čitaju CD-e iako su sa starijim veliki problemi. Tako polako dolazimo do toga da je digitalni zapis izuzetno upitan u pogledu trajnosti. S druge strane imamo primjer da sigurno doma imamo fotografije negdje na zidu ili u foto albumu naših pradjedova i prabaka od prije 80 i koju godinu. Možete uopće tvrditi da ćete za 10 godina još upotrebljavati tvrdi disk, CD ili DVD?
Gdje su moje uspomene? Zato je naslov članka “izradimo fotografije” posve na mjestu. Fotografija na papiru će opstati mnogo dulje nego na digitalnom mediju. I sad je tu slijedeće pitanje, kako do fotografije na papiru. Svi mi iz analogne fotografije poznamo fotolaboratorije. Računarski digitalni fotografi pak poznaju pisače. Rješenje za čuvanje fotografija i prije svega uspomena je tu. Zašto uspomena? Vjerujem da većina mlađih fotografa niti nije svjesna te riječi "uspomena". S veseljem fotografira sve događaje, život oko njega se vrti "sto na sat" te ne pomisli, čak i ne zna da kroz nekoliko godina za njim dolaze uspomene. I uspomene za nekad doživljenim su utoliko slađe ako ih možemo vizualno prikazati. Ono što nismo stavili na papir neće biti ništa više nego samo uspomene. Neće više biti vidljivo, nikom pokazano, bit će samo nešto ćega se sjećamo. Je li to dovoljno? Za mlađe fotografe ili te koji su tek stupili u digitalni svijet moguće je da bude. Zamislite si da nemate fotografije s vaše mature, vjenčanja, prvih koraka vaše djece i još mnogo događaja kako iz djetinjstva tako i kasnije. Još uvijek to nije prihvatljivo. Preko slika na papiru nam se uspomene i sjećanja sačuvaju i viuzuelno. I kako je do sada opisano, ne treba se zanašati da će fotografije spremljene u digitalnom obliku trajati vječno. Morali bi imati veliku sreću, odnosno stalno prepisivati sve vaše datoteke na nove medije da bi znanci vidjeli kako je nekad bilo. Još i danas vidim sliku onih koje nisam u životu vidio, znajte da kroz par godina nećete niti samog sebe vidjeti ako sliku ne stavite na papir. Zato je moj prijedlog jako jednostavan. S vaših zabava, rođendana, praznika, piknika, druženja s prijateljima, izleta, putovanja, naravno vašeg vjenčanja i daljnjeg života, rođenja djece i njihovog odrastanja IZRADITE SI FOTOGRAFIJE. Naravno nije potrebno napraviti sve. Pregledajte sve snimljene, odaberite najbolje, napravite ih u fotolaboratoriju ili ih otisnite na kućnom pisaču. Tako će vaše uspomene ostati postojane i vidljive u svakom trenutku. Iskreno se nadam da ćete taj savijet prihvatiti, zapamtiti i početi upotrebljavati još danas. U suprotnom, budite sigurni da kroz 10, 20 godina, vaših uspomena neće biti, osim u vašem sjećanju.
I tako jednostavan i običan obiteljski događaj će kroz par godina biti pun uspomena. Naravno, ako ćete imati fotografiju! / Foto: Silvan Robba
© Copyright 2004 by YourSITE.com |
