Sve više zaljubljenika fotografije, koji još nisu ušli u digitalni zahvat slike, se ove godine odlučuje za kupnju prve digitalne kamere. I tih novih kupaca nije malo. Ako pogledamo dobre prodajne rezultate zadnjih godina, brzo zaključimo da približno polovica gospodarstava nije još ušla među korisnike digitalne tehnike zahvata slike. Analogna kompaktna kamera je (bila) prisutna u svakoj kući. Velika je bila želja snimiti sliku ili dvije kod kućnih događaja, na odmoru ili putovanju i time sačuvati sjećanje i kompaktna kamera na film (a još je uvijek) za to vrlo odgovarajuća. Naravno da nije uvijek bilo tako. Mogu reći da je sredinom 90-ih trend prodaje jeftinijih analognih kompaktnih kamera, raširenost fotolaboratorija i njihova kvalitetna ponuda doprinijeli stvarno masovnoj upotrebi fotokamere.

Danas je trend zamjene analognih kamera za digitalne mnogo brži nego što je bio ulazak mnoštva fotografa u korisnike filma. Prošle godine su najjeftinije digitalne kamere bile iznad 200 Eura. Za većinu obiteljskih fotografa taj trošak još uvijek nije bio opravdan. Drugi su se zbog nepoznavanja digitalne tehnike i posebice straha pred njom držali jako po strani kod zamjene kamere. Mnogo puta je bilo za čuti da im kamera na film još uvijek dobro služi. Danas su cijene nešto niže, ali je digitalna tehnika sve jednostavnija. Zato se ove godine primijeti trend kupnje jeftinijih kompaktnih kamera i to u megamarketima. Cijene dobrih kompaktnih digitalnih kamera za obiteljsko fotografiranje koje su naprednije od prošlogodišnjih iz malo višeg razreda su se spustile ispod 150€. Ponuda digitalnih kompaktnih kamera u trgovinama koje češće posjećujemo i njihova cjenovna dostupnost nam ove godine doprinosi njihov brz ulazak među obiteljske fotografe.

I kako su kvalitetne te korisnički prihvatljive kamere u različitim cjenovnim i korisničkim razredima?

Upravo o tim pitanjima sam više puta pisao. Iako zbog sve nižih cijena kamera iz godine u godinu se primjećuje da idu upravo zbog primjerenih cijena kako korisnički tako i kvalitetom zapisa sve više, manje zahtjevnim korisnicima. Po brojkama, obliku i tehničkim podacima se vidi da nam kompaktne kamere nude sve više. Iako su u stvarnosti zbog sve većeg snižavanja cijena obzirom na kvalitetu zapisa sve udaljenije od kamera od prije dvije – tri godine. Naravno, današnji trend nije samo posljedica potrebe sve niže cijene kamere već prije svega da današnji kupci ne trebaju visoku korisničku vrijednost i kvalitetu, već dobru cijenu, da uopće uđu u digitalnu tehniku. Zahtjevniji obiteljski, poslovni ili turistički fotograf koji su već u njoj pak zbog snižavanja cijena kamera iz viših razreda nego što ih imaju sada već razmišljaju o zamjeni. Odnosno, zahtjevniji fotograf ili stvarni ljubitelj fotografije koji je ušao među fotografe tek s dolaskom digitalne tehnike, danas već zna da bez prelaska među kosnike zrcalno-refleksne kamere (SLR) ne ide.

Razredi kompaktnih kamera

Najprije predstavimo različite razrede digitalnih kamera, posebice to komu su namijenjene i koji korisnički ili cjenovni razred zadovolji određenu skupinu korisnika.

Razredi digitalnih kamera

- niži kompaktni razred (cijena od 100 do 200 €, 2 - 3X zoom, programska auto­matika, plastično kućište). Kamere su namijenjene fotografu, koji ne traži tehničke prednosti već s jeftinijom kamerom samo želi snimiti sliku zanimljivog motiva.

- viši kompaktni razred (cijena od 200 do 500€, 3 - 5X zoom, pro­gramska i sli­kovna automa­tika, polu auto­matske funkcije podešenja vremena, blende, ručne postavke, mogućnost korekture osvjetljenja i mnoštvo podešenja, plastično ili aluminijsko kućište).

- mini kompaktne kamere sa čvrstim kućištem (cijena od 250 do 500€, vrlo male, 3 - 4X zoom, programska automatika, slikovna automatika, neke i mogućnošću poluautomatskih funkcija, kućište od aluminija). Prednost, mala veličina i robusnost.

- kompaktne kamere s 10 do 18X zooma (cijena od 250 do 500€, 8 - 12X zooma, programska i slikovna automatika, polu automatske funkcije podešavanja vremena, blende, ručne postavke, mogućnost korekture osvjetljenja i mnoštvo podešenje, plastično kućište).

- kompaktne kamere s mogućnošću korištenja dodatnih priključaka (cijena od 350 do 500€, 3 - 6X zooma, programska i slikovna automatika, polu automatske funkcije podešenja vremena, blende, mogućnost korekture osvjetljenja i mnoštvo podešenja, kućište iz aluminija ili magnezija, mogućnost korištenja dodatne bljeskalice).

- hibridne kompaktne kamere (cijena od 600 do 1000€, 5 do 16X zooma, programska i slikovna automatika, polu automatske funkcije podešenja vremena, blende, mogućnost korekture osvjetljenja i mnoštvo podešenja, kućište od aluminija ili magnezija, mogućnost korištenja dodatne bljeskalice).

- SLR (zrcalno refleksne kamere) (cijena od 650 do 5000€, programska i slikovna automatika, polu automatske funkcije podešenja vremena, blende, posebice ručne postavke, mogućnost korekture osvjetljenja i mnoštvo podešenja, kućište od plastike ili magnezija, mogućnost korištenja dodatne bljeskalice i objektiva).

Iz kojeg ćete razreda odabrati kameru ovisi prije svega za što i u kakvim slučajevima najviše kameru trebate. Nije svaka kamera odgovarajuća za svakoga i za svaku namjenu fotografiranja. Za kvalitetu slike iz kamere treba biti svjestan da i ta ide po stupnjevima i najbolja je tek u najvišem DSLR razredu (predstavljanje trenutne ponude DSLR kamera)

Današnja kvaliteta i korisnička vrijednost digitalnih fotokamera

Digitalne kompaktne kamere prije sedam ili šest godina su odgovarale računarcima i novim fotografima koje sam tada nazivao poslovnim fotografima. Oni su trebali fotografije više za pregled na ekranima, samo rijetki su ih ispisivali na papir. I fotografi koji smo tada još uvijek snimali većinom kamerama na film, smo digitalne kamere koristili posebice tada kada nije bila potrebna visoka kvaliteta, već brzina. U grafičkim studijima su nam digitalne kamere dobro došle.

Iako su bile koliko-toliko dobre kamere cjenovnog razreda nešto iznad 1000€. Rezolucija je bila približno samo 3M točaka. Za današnje poznavanje kvalitete digitalnih kamera su imale lošu kvalitetu zapisa i bile su izuzetno spore, što je korisnike smetalo. Ali nam je svaka godina donijela mnoštvo poboljšanja.

U dvije ili tri godine smo kod kompaktnih kamera dobili dvostruku količinu točaka, veću kvalitetu slike i bolju vremensku odzivnost kamere. Trend sve veće kvalitete i korisničke vrijednosti kompaktnih kamera je bio razumljiv i naravno privremen. Zašto privremen? Sve veću kvalitetu kompaktnih kamera, slike i brzinu su željeli fotografi koji su fotografsku tehniku počeli spoznavati tek preko digitalne tehnike fotografiranje. Nazivam ih novopečeni fotografi. Počeli su s jeftinim digitalnim kamerama, potom su tražili kompaktnu kameru koja bi usprkos visokoj cijeni ispunila do tada njima sve znane zahtjeve. I proizvođači su našli nove mogućnosti za zaradu. Fotografima koji su tražili viši razred kompaktne kamere, za ulazak u zrcalno-refleksne kamere zbog nepoznavanja sistema i njihove cijene nisu bili spremni, ponudili su tzv. hibridne kamere. Nudile su funkcije nešto skupljih DSLR kamera, solidnu odzivnost i nešto viši broj točaka nego DSLR kamere i jaki zoom objektiv sa širokim kutom 28mm @35mm sve tamo do 200mm @35mm. Jednostavno rečeno, to su bile odlične kamere za brzo učenje fotografije i predpriprema za ulazak među korisnike DSLR kamera.

Konica Minolta A2 iz leta 2004, je bila vrhunac tehnike hibridnih kamera. Velika većina novopečenih fotografa je tada govorila da više od te kamere ne treba jer nudi sve. Naravno, nisu još poznali SLR prednosti. Senzor s 8M točaka, je bilo veće od današnjih 10M točaka, recimo u Canonu G7 ili Nikonu P5000.

Olympus nam je još 2001. godine nudio kvalitetnu hibridnu kameru E-20. Isto kao i Konica Minolta A je imala senzor veličine 8.8x6.6mm. A na njemu samo 5M točaka. To su bile kamere namijenjene prije svega profesionalnim korisnicima.

Veselje kod tih kamera kod novopečenih korisnika nije trajalo dugo. Prije dvije godine su spoznali da su za pravi rad SLR kamere odgovarajuće, koje su i u digitalnim izvedbama postale dostupnije, te u kvaliteti slike nadmašivale hibridne kompaktne kamere. I kada su novopečeni zahtjevni fotografi počeli prelaziti na DSLR kamere, industrija se okrenula u kompaktima na novodolazeće kupce iz redova obiteljskih, poslovnih i manje zahtjevnih turističkih fotografa. Svi oni su 2005. masovno ulazili u digitalni fotografski svijet. Kako nisu bili zahtjevni glede najveće kvalitete slike, kamere su počele dobivati sve više točaka. I zbog sve gušće postavljenih točaka na CCD senzorima, kvaliteta slike u usporedbi s onima od 5 ili 6M točaka je počela vidljivo padati (vidi usporedbu u nastavku). Ali današnje kupce to niti ne zanima, jer je njihov pogled na fotografiju posve drugačiji. Ne traže greške u detaljima, već prije svega kameru koja im nudi hvatanje snimke i time čuvanje sjećanja.

Tako je današnji trend sa stanovišta proizvođača kompaktnih kamera slijedeći. Kamera mora u prvom redu zadržati kompaktnost. Kvaliteta fotografija te odzivnost kamere kod izoštravanja i okidanja ne smije doseći DSLR kameru. S prodajnih polica su već otišle zadnje hibridne kamere (olympus 8080, Samsung pro816, Sony R-1), koje su po veličini premašivale većinu DSLR kamera. Danas među nama ostaju od malo većih kompaktnih kamera samo te koje nude veći raspon žarišnih duljina (čak 18 puta), i usprkos tomu još uvijek zadržavaju solidnu kompaktnost (mjere i težinu). To omogućavaju manji senzori koji zbog izuzetne gustoće točaka na njima, nude za posljedicu vrlo prosječnu kvalitetu slike (vidi primjer 2 na slijedećoj strani).

I manje kompaktne kamere iz različitih razreda nude sve više nerazumljivu količinu točaka i jeftiniju tehniku i materijale. Dobivaju pak nove, za obiteljske fotografe vrlo upotrebljive osobine – korekciju crvenih očiju, prepoznavanje lica, programski povećan dinamički raspon, stabilizaciju trešenja itd.

U kompaktne kamere već dolaze 12 milijunski senzori. U teoriji to znači da iz nje sliku možete povećati do plakatnih dimenzija. Tu rezoluciju kod DSLR kamera dosežu tek tri kamere. I ne samo to. Senzori u DSLR kamerama su osjetno veća od tih u kompaktnim i kada bi u DSLR kameru pune veličine 35mm formata dodali senzor s tom gustoćom točaka koju imaju današnji 12M senzori, DSLR kamera bi nudila više od 100M točaka. To čak i laik bez objašnjavanja zaključi da je kod visoke kvalitete slike vrlo važna veličina točke na senzoru. Još jednom možemo vidjeti da je za kupca brojka važnija od konačnog rezultata. Zato kod kompaktnih kamera ne naglašavan više toliko o kvaliteti slike. Ona je kod današnjih kompaktnih kamera slabija nego prije tri godine. Iako sam dobro svjestan da veću kvalitetu od one koju nude kompaktne kamere, većina fotograf niti ne treba (vidi primjer u nastavku).

Korisnici DSLR kamera još uvijek traže, ako dodatnu kameru, jaku brzu i u kvaliteti iznadprosječnu kompaktnu kameru. Takve smo u analognom dobu poznavali i koristili. Naravno, nudile su samo bolje kućište i objektiv. Koristili smo iste filmove kao i kod SLR kamera. Danas nam jedino Sigma prikazuje (još nije u prodaji) kompaktnu kameru s boljim objektivom i senzorom prenesenim iz njihove DSLR kamere, model SD14. Očito je da danas još nema te kritične mase zahtjevnih korisnika DSLR kamera koji bi proizvođaču vratili uloženo i dali još profita za dodatni razvoj. Zato ćemo jače i u slici usporedive kompaktne kamere od poznatih SLR proizvođača Canona i Nikona dobiti tek za par godina.

Prije opisano je bilo više iz domene "bilo je nekoć". U današnjim razredima kompaktnih kamera je bespredmetno tražiti kvalitetu slike za najzahtjevnije. Jednostavno ćemo na takve kamere morati još čekati, a i njihova će cijena biti barem dva do tri puta veća u odnosu na današnje najskuplje kompaktne kamere. Kao što sam već spomenuo, većina današnjih kupaca kompaktnih kamera treba danas posve duge osobine, a ne kvalitetu zapisa i time konačnu kvalitetu fotografija. Traži se u prvom redu jednostavnost i još zadovoljavajuća kvaliteta za to da mogu prijateljima pokazati fotografije na TV ili računarskom ekranu, projektoru ili kao fotografije na papiru. I sve to nam kompaktne kamere koje su danas na trgovačkim policama i omogućavaju.

Kompaktne kamere iz 2004. i 2005. godine, su imale sliku više kvalitete od današnjih !

Primjer 1. Nikon Coolpix 5200, test iz 2004.godine. Kod ISO 400 je za današnje kamere, slika kvalitete kao da je bila snimljena s DSLR kamerom (lijevo oko, izrez 1:1

Nikon Coolpix 5900 (5M točaka) ISO400 test iz 2005. godine.

Nikon Coolpix P5000 (10M točaka) ISO400 test iz 2007. godine.

Tehnički inženjeri i programeri, koji su danas u proizvodnji kamere sve važniji, se trude da obiteljskom fotografu omoguće jednostavan zahvat slike i njenu kvalitetu kakvu ti fotografi trebaju. I ako kao obiteljski fotograf koristite samo potpunu „zelenu“ automatiku, kamera će u svjetlosno uobičajenim uvjetima usigurati da ćete sa slikom biti zadovoljni. Za mlađe fotografe, proizvođači nude još više. Većina ih preko svojih računala s digitalnom tehnologijom već na „ti“ i ne boje se ulaziti u dodatne postavke. Slikovni programi su programirani tako da nam najbolje služe u određenim uvjetima i već sami poštuju sve greške koje se u tim slučajevima pojavljuju. Odaberemo slikovni program za sport, kamera nam sama počinje birati kratka vremena osvjetljavanja, način automatskog izoštravanja i više snimaka u sekundi. Kod upotrebe programa za fotografiranje portreta određena kamera sama potraži lice ili više njih, izoštri na njemu i prilagodi osvjetljenje. Kod odabira programa za fotografiranje na moru ili na snijegu kamera poštuje korekciju osvjetljenja jer zbog odbijene svjetlosti radimo s njenom izuzetnom snagom i time zasljepljivanju senzora za mjerenje svjetlosti. Poseban program za fotografiranje dokumenata, teksta, prilagodi jaki kontrast. Kod podvodnog slikovnog programa se prilagodi korektura bijele boje. Ima još mnoštvo programa u današnjim kamerama koji nam pomažu kvalitetno uhvatiti motiv, naravno ako dodatni odabir uopće želimo. I zašto si netko tih dodatnih podešenje preko slikovnih programa ne bi poželio? Spomenuo sam da mlađi fotografi vole koristiti različita podešenja koje kamera omogućava. Treba biti svjestan da svaka nova tehnologija doprinosi tomu da nekoga prisili da ju koristi. Kamere na film više ne rade i stariji fotografi koji su bez računarskog predznanja, ulaze u digitalni svijet. A upravo današnja većina kupaca dolazi iz tih redova. Za njih je upoznavanje mnoštva podešenja i izbornika veliki problem. I uz upute im je teško razumjeti sve nove riječi koje u analognoj tehnici nismo imali. Većina dugogodišnjih profesionalnih fotografa na film ne razumije što mu tehnika omogućava dok mu netko u njemu razumljivom „filmskom“ jeziku ne objasni funkcije rada. Riječi, kao savjeti fotografu, kao što „unšarpaj“ ili „bluraj“ sliku, pogledaj i provjeri kvalitetu na histogramu, fotografiraj u RAW-u itd. su mnogim novim korisnicima posve nerazumljive. Dobro se sjećam početaka sudjelovanja novopečenih i „film“ fotografa u internetskoj fotografskoj galeriji. Većina „film“ fotografa novi digitalni jezik nije razumjela. I mnogi filmski korisnici, ako su se usudili pitati, su željeli dodatna objašnjenja novih riječi. Danas u domeni obiteljske fotografije i današnje većinske generacije kupaca je to posve bespredmetno, koliko dodatnih programa i podešenja ima kamera. Važno je da kamera ima gumb za uključenje/isključenje, tražilo ili ekran, automatsko izoštravanje i mjerenje svjetlosti, program za podešenje parametara za osvjetljavanje i okidač. Sva druga podešenja i programi mogu fotografima sa tehničkim smislom omogućiti dodatno podešavanje kamere i time dobiti osjećaj da će kamera kvalitetnije zahvatiti motiv. Još uvijek vrijedi da najbolje kamere za sve nema. Svaka je napravljena za svoju namjenu i cijenu. Zato se prije kupnje obavezno zapitajte za koji način fotografiranja ćete kameru trebati. I kako je danas najveća potreba samo uhvatiti obiteljski trenutak, odnosno u digitalni svijet većinom ulaze obiteljski fotografi, posve je razumljivo da je njihov izbor za kupnju sve veći u razredu najjeftinijih kamera. I vjerujem da su te kamere za njih posve zadovoljavajuće. Naravno da je izbor između proizvođača i ponuđača kamera vrlo širok.

Iako u korisničkoj vrijednosti i kvaliteti slike razlike između njih nisu velike. Zato su danas kod kupnje od presudne važnosti poznatost proizvođača i modela, savjeti kolega, zapisani testovi i iskustvo prodavača. Dolaskom zadnje generacije kupaca (srednje i starije populacije, a mnogi dolaze iz „film“ kamera) kompaktni razred se približava posve običnom i već znanom trendu. Kompaktna kamera je danas već potreba, kupci više nisu više zahtjevni glede tehnike i kvalitete, već za novac koji mogu izdvojiti za kameru traže u prvom redu priručnost, jednostavnost korištenja i što je najvažnije zahvat fotografije. Njena kvaliteta, kakva god da je u prosjeku, za većinu je odgovarajuća. Tko želi više, dolazi u svijet DSLR kamera.

Primjer 2.

Sony H9 (10M točk) ISO100 test iz 2007. godine (junij).

Sony H9 (10M točk) ISO400 test iz 2007.  godine (junij).

Sony H9 (10M točk) ISO3200 test iz 2007 godine (junij).

Znajte da i kod drugih proizvođača današnjih kamera nije ništa drugačije. Nude vam brojke, pada kvaliteta fotografije. Neka nas gornji pokus ne razočara. Za fotografije koje se gledaju na TV ili računarskom ekranu ili ispišu na papir do veličine 13x18cm će kvaliteta za vaš obiteljski album biti posve zadovoljavajuća. Proizvođači su se lijepo odlučili. Za kvalitetne kompaktne kamere bi trebalo odbrojiti mnogo eura. Zato nas radije „prisile“ da uđemo u SLR razred kamera.

Sada pak znate, zašto u testovima ne tražim višu kvalitetu kod kompaktnih kamera!

I kompaktne kamere s većim žarišnim duljinama nam dobro služe. Ali ne očekujmo od njih previše.

Kad bih vam kod testiranja najnovije kompaktne kamere kod ISO 400 pokazao slike samo u izrezu 1:1 (gore – veličina slike 24x32cm), tada bi svi bili jedinstveni da je to vrlo loša kamera. Ali znajte da većina današnjih kompaktnih kamera kod maksimalnih povećanja iz velikog broja točaka, 6, 7, 8, 10 kod ISO 400 ne pokažu ništa bolje slike. Ako pak te iste datoteke pogledamo TV ili računarskom ekranu u normalnoj veličini ili ih ispišemo na papir u formatu 13x18cm (većina slika je u formatu 10x15cm), kao donja treća slika, tada te greške ne vidimo. Tako, pronaći grešku u zapisu kompaktne kamere je vrlo jednostavno. Samo jako povećajte sliku. Što je za obiteljsku fotografiju posve bespredmetno. Samo rijetki koriste visoku rezoluciju, odnosno rade fotografije većeg formata. U slijedećoj reviji ću posvetiti članak pogrešnog gledanja (enormnog povećanja) slika i traženja grešaka koje se kod normalnih povećanja ne vide.

20x25cm

Tako bi izgledala fotografija na papiru 13x18cm. Mnogi rade grešku da za ocjenu kvalitete fotografije istu previše povećavaju na računarskom ekranu. Efekt povećanja je vidljiv na gornje dvije fotografije.

Svi kojima je fotografija užitak i kamera je namijenjena u prvom redu hvatanju obiteljskih i turističkih motiva za obiteljski digitalni ili foto album znajte da je velika većina novih kompaktnih kamera već tako dobra da skoro u svim uvjetima slika na TV ili računarskom ekranu ili na papiru 13x18cm odlične kvalitete.