|
|
|
|
DIWA test
Olympus E-400 / DIWA Awards test
By Matjaž Intihar, prijevod Željko Božić
Nov 29, 2006, 11:15
|
|
Olympus je predstavio novu SLR kameru 4/3 sistema, kojoj su se s novim kamerama i objektivima pridružili još Panasonic i Leica. Ako je Olympus s modelima kamera E-1, E-300 i E-500 pokušao iskoristiti svoje znanje tako da je napravio kako po obliku tako i po funkcijama usporedive kamere s drugim poduzećima, s E-330 je dodao u DSLR razred funkciju LiveView koja nije dobila veću podršku kod fotografa, a novom kamerom Olympus E-400 poduzeće je opet našlo samo sebe i postavilo se na već poznati i priznat put. Kod E-400 se nisu ugledali na ostale kamere. Okrenuli su se svojoj (nekada uspješnoj) tradiciji.
 |
| Olympus OM-1 |
1973. godine je Olympus na tržište stavio SLR kameru oznake OM-1. Najmanja i najlakša SLR kamera je u trenu osvojila mnoštvo hobi fotografa (i kod nas ih nije bilo malo). OM sistem su raširili s još kvalitetnijim OM-2, OM-3 i OM-4 te OM-10, OM-20, OM-30 i OM-40 kamerama namijenjene hobi fotografima.
Kraj 80-ih je Olympus nakon zanimljive AF kamere OM-707 ukinuo proizvodnju SLR kamera (osim kamera iz serije IS s neizmjenjivim zoom objektivom). Ali sve do današnjih dana je ime Olympus kao i ZUIKO s kojim predstavljaju vlastite objektive ostalo vrlo cijenjeno.
I kod prvog pogleda na kameru sam odmah vidio nešto više. Olympus E-400 ima neki drugačiji, novi, svježiji pristup u digitalni svijet fotokamera. Kao što je nekada bio OM-1, danas je E-400 najmanja i najlakša DSLR fotokamera. Kompaktnost joj omogućava 4/3 sistem, koji koristi manje senzore i time su ostali elementi manji. Tako je manji svjetlosni otvor, kao i sami objektivi.
Rukovanje s kamerom usprkos kompaktnosti je još uvijek jednostavno, iako su izbjegli veći rukohvat. Istina je d ne možemo kameru držati isto kao i one iz većeg i skupljeg razreda. Ali za hobi korisnike SLR kamera, koji od njih ne očekuju profesionalne osobine, kompaktnost je mnogo puta važnija od potpune ergonomije i obuhvata.
Usprkos svemu, Olympus E-400 je ugodno držati u ruci. Kućište je od čvrste plastike. Prednji i zadnji dio kamere gdje ju držimo desnom rukom je presvučeno gumom. Okidač i ostali gumbi su dobro raspoređeni. Kod uključivanja kamere nam plava lampica i natpis SSWF uz nju pokazuje da i Olympus E-400 ima posebni ultrasonični sistem za samo čišćenje senzora.
Kućište
Na prednjoj strani je samo gumb za odblokiranje objektiva i na lijevoj strani lampica za prikaz rada samookidača te IR prijemnik za daljinski okidač.
Lijeva strana je prazna, na desnoj su plastična vratašca iza kojih je utor za xD i CF kartice. Što je pohvalno, jer sada svi korisnici Olympus kompaktnih kamera kartice mogu koristiti i u kameri E-400.
Gornji dio kamere nema mnogo gumbiju. Ali zbog malih mjera kamere izgleda kao da je sve puno. Na lijevoj strani su gumbi za podizanje bljeskalice u ulaz u podešenje za njezin rad. Kod podešenja bljeskalice imamo na početku mogućnost odabira AUTO, te u nastavku uklanjanje efekta crvenih očiju (pred bljesak), potpuno isključivanje bljeskalice (ne radi čak i ako je dignuta, osim u automatikama gdje je uključenje bljeskalice već podešeno).
Slijede postavke produženog bljeska i glavni bljesak na drugu zavjesicu zatvarača. U nastavku možemo ručno podesiti snagu bljeskalice od pune snage 1/1 do samo 1/64 snage bljeska.
Pored je još gumb za pomak između više snimaka u sekundi (tri), uključenje samookidača i okidanje pomoću daljinskog okidača.
Na vrhu kamere je ležište za dodatne bljeskalice, a ispod njega je ugrađena bljeskalica. Desno naprijed je kotačić s mogućnostima programskih zahvata i samo podešenja te slikovna podešenja zahvata. Na zadnjem dijelu gumba je obruč kojim uključimo/isključimo kameru. Taj gumb je možda malo nespretno postavljen zbog kompaktnosti kamere, ali se korisnik brzo privikne.
Desno na prednjoj strani je okidač. Usprkos malo prostora na kameri, dobro je postavljen. Za fotografa je dobro podešen kako za samo okidanje tako i za polovičan pritisak za izoštravanje (AF) i mjerenje svjetlosti. Desno od njega je gumb koji naprednom fotografu može odlično poslužiti za zahvat boljeg snimka. Svjetlomjer nije nepogrešiv tehnički element u kameri, te ga je potrebno vlastitim postavkama više puta korigirati. Pomoću brzo dostupnog +/- gumba se fotograf češće odluči posegnuti za korekturom ekspozicije i time zahvatu bolje snimke.
Na zadnjem dijelu je kotač za odabir podešenja ili u funkciji pregleda slika za pregled više slika ili za 14x povećanje iste.
Zadnja strana je za takvu malu kameru nevjerojatno pregledna. Na lijevoj strani su četiri gumba. Prvi je za pregled snimljenih fotografija, slijedi gumb za brisanje fotografija, gumb za ulazak u izbornik i gumb za prebacivanje između prikaza informacija.
Na gornjoj strani je tražilo. Skoro cijeli centimetar je izbačeno van kamere što će cijeniti korisnikov nos. Zbog nekih manjih mjera 4/3 standarda (senzor, mutno staklo, tražilo), fotograf kod nekih motiva ima poteškoće s traženjem i hvatanjem istog (slabija svjetlost, brzo gibanje). Desno od njega je gumb za korekciju dioptrije +1 do -3. Malo je tvrd i nezgodan za pomicanje. S druge strane to je pozitivno jer kad si jednom podesimo dioptriju za naše oko, teško ćemo ga kasnije slučajno pomaknuti. Pored tražila je gumb AEL/AFL. Služi kako za zaključavanje ekspozicije kao i izoštravanja. Za sve koji gledate kroz tražilo lijevim okom je nezgodno postavljen jer desnim palcem upadate si u oko kada gledate istovremeno kroz tražilo. Taj gumb ima još dodatna vlastita podešenja u izborniku. Tako ga možemo upotrijebiti i kao gumb kojim uključimo automatsko izoštravanje i okidač nam onda služi samo za mjerenje svjetlosti i okidanje. Čak i kada kameru imamo podešenu na ručno izoštravanje. Tim podešenjima kamera u određenim načinima fotografiranja može biti vrlo upotrebljiva korisniku.
Ispod tražila je 2.5 inča veliki ekran s odličnom rezolucijom od 215 000 točaka. Pritiskom na okidač nam se na njemu pokaže većina podešenja koje fotograf mijenja u toku fotografiranja. Pritiskom na gumb „info“ možemo smanjiti količinu podešenja na samo one najosnovnije, odnosno ponovnim pritiskom na gumb isključiti ekran.
Desno od ekrana je gumb Fn. U izborniku mu odredimo funkciju. Osobno sam mu odredio da služi za provjeru dubinske oštrine. Možemo ga upotrijebiti za testni snimak (vidimo ga na ekranu, ali se ne zapiše na karticu i za mogućnost WB korekture pomoću snimka i korekture napravljene na njemu).
Slijedi još četverofunkcijski gumb za prebacivanje podešenja na ekranu i za potvrdu odabranih funkcija u izborniku. Posve na donjem dijelu kamere je gumeni poklopac iza kojeg su USB/video izlazi.
Na donjem dijelu kamere je metalni navoj za stativ te na desnoj strani vratašca iza kojih je Li-Ion baterija. Zbog kompaktnosti kamere, drugačijeg je oblika nego što smo navikli na dosadašnje iz E sistema.
IZBORNIK
Za kameru Olympus E-500 sam zapisao da je za kameru koja je namijenjena hobi fotografima koji tek ulaze u SLR svijet izbornik dosta opširan u podešenjima. Sada su kod E-400 ispunjene sve moje želje koje sam rekao i na razgovorima s Olympusovim inženjerima.
Tako je Olympusuv izbornik sada jedan od najjednostavnijih, a još uvijek sa zadovoljavajućom količinom podešenja koje fotografu olakšaju rad za njegov način fotografiranja. Idealno za sve koji iz Olympusovih kompaktnih kamera prelaze u DSLR svijet.
Kada pritisnemo gumb MENU (izbornik) imamo na lijevoj strani na raspolaganju pet prozora. Prvom funkcijom (camera setup) možemo formatirati karticu, slijedi zapis vlastitih podešenja (možemo zapisati posve vlastite te ako smo koji parametar i promijenili, odnosno to je napravio netko drugi, lagano se vratimo u naše postavke), slijedi funkcija za podešenje zasićenosti boja, pomak u gradaciji slike te lagano snimimo HiKey (jaki svjetli tonovi) ili LowKey (naglasak na tamnim tonovima) fotografiju. Slijedi podešenje kvalitete slike od RAW do manje rezolucije i jakih kompresija, te je još tu funkcija za korekturu bijele boje, odabir osjetljivosti i uključenje/isključenje funkcije za smanjenje šuma kod odabira visoke osjetljivosti senzora i duljih vremena osvjetljavanja.
 |
|
Informacije o zahvatu snimke. |
U drugom prozoru je na izbor različiti načini mjerenja svjetlosti (po segmentima, s naglaskom na centralnom dijelu i spot mjerenje), slijedi mogućnost korekture bljeskalice, način rada izoštravanja (kamera nam dopušta nakon automatskog izoštravanja i ručni popravak), odabir između točaka izoštravanja (samo su tri) i uključenje rada „bracketing“ funkcije kada možemo snimiti tri uzastopna snimka s različitim korekturama ekspozicije.
Treći prozor nam nudi mogućnost za pregled već snimljenih fotografija i popravak ili direktan ispis istih. U prozoru EDIT možemo odabrati fotografiju i promijeniti ju u C/B, sepia, popravimo tonske vrijednosti, popravimo efekt crvenih očiju ili smanjimo rezoluciju slike. U slučaju da u kameri imamo dvije kartice, slike možemo kopirati s jedne na drugu. Isto tako može ispisivati slike direktno iz kamere (čak možemo podesiti broj kopija).
Slijede još dva prozora s mogućnostima vlastitog podešavanja. Prvi je fotografski više upotrebljiv, dok je drugi više za podešavanje rada same kamere.
 |
|
I kratke upute na razumljivom vam jeziku vas vode do bolje fotografije. Možete birati slovenski ili hrvatski jezik. |
U prvom prozoru su korisne funkcije „AUTO POP UP“ kojom određujemo da li se bljeskalica automatski digne iz ležišta kada je premalo svjetlosti ili to moramo napraviti sami. Odluka o radu gumba EL/AFL, određivanje funkcije gumba Fn (pregled dubinske oštrine, testni snimak, popravak WB korekture).
U drugom prozoru podešavamo sat, koja je kartica aktivna, jezik, vrijeme rada ekrana i kamere, prostor boje sRGB ili AdobeRGB, pixel mapping, cleaning mode i informacija o verziji firmwarea.
|
|
|
Riječi ne treba dodavati. Izbornik na slovenskom odnosno na hrvatskom jeziku će za većinu biti koristan kod odluke za DSLR kameru. |
Naravno, ne smijemo zaboraviti da kod pogleda na izbornik slijedi novo iznenađenje i vjerojatno jaki argument za ljubitelje fotografije upravo za kupnju te kamere. Svi natpisi su na slovenskom odnosno na hrvatskom jeziku (ako kameru nije programski nadogradio proizvođač ili uvoznik, možete to napraviti sami). Nemali je broj malo starijih korisnika analognih SLR kamera kojima će E-400 olakšala ulazak među korisnike nove digitalne tehnologije.
 |
|
Olympus nam kameru nudi i u dvostrukom kitu. |
 |
|
S kamerom E-400 je Olympus predstavio dva nova kit objektiva. |
Kvaliteta fotografije
Kvaliteta fotografije iz kamere Olympus E-400 je za hobi korisnika posve zadovoljavajuća. U usporedbi s kamerama u konkurentskom razredu i također s kit objektivima, jedina bitna razlika je u nešto povećanom šumu kod viših osjetljivosti (800 i 1600 ISO). Manji, 10M točkovni senzor i posljedično manje točke na senzoru imaju svoju cijenu. Ali naglašavam da za hobi fotografa te teškoće neće biti primjetne. Sam zapis je s lijepim zasićenim bojama, dobrim kontrastom i nema potrebe za većim zahvatima u dodatnu obradu slike. Kamera je namijenjena hobi fotografima i njenu kvalitetu treba promatrati sa tog stanovišta. Na kvalitetu slike može dosta uticati znanje fotografa te time podešenje kamere te kvaliteta objektiva.
 |
|
Objektivi su izuzetno kompaktni i lagani. Na veselje svakog turističkog fotografa koji bi nešto više od kompakta s velikim rasponom žarišnih duljina, a koje su pre spore i s prosječnom kvalitetom slike. |
Olympus je za kameru izradio dva nova izuzetno kompaktna objektiva Olympus Digital Zuiko ED, 14-42mm (28-84mm ekv.35mm) i 40-150mm (80-300mm ekv.35mm). Oba doprinose manjoj težini kamere, telezoom 40-150mm je zbog 4/3 sistema stvarno jako kompaktan. Manji je od svih tele kitova na drugim kamerama. Kameru E-400 će se u većini slučajeva kupovati s oba kit objektiva. Zato sam ju i s njima isprobao.
 |
|
Kao i većina kit objektiva, i Olympus se odlučio za jeftiniji plastični bajonet nastavak. |
Druge „kvalitetnije“ ZUIKO objektive na kameri nisam isprobavao (u sistemu je čak 16 Olympusovih te nešto Sigminih i Leicinih objektiva) jer će ih za tu kameru samo rijetki kupovati jer kamera nije niti namijenjena da bi zahtjevnijem fotografu služila kao prva kamera ili kamera koja bi mogla zamijeniti E-1 na kojoj se koristi odličan 14-54mm f/2.8 – 3.5 objektiv. Naravno da bi takvim objektivom dosegli višu tehničku kvalitetu slike (posebice u oštrini).
 |
|
Osnovni motiv, ispod izrezi prikazani u 1:1 veličini. |
 |
| 100 ISO. 10MP, SHQ, objektiv 14-42mm, fotografirano kod 42mm, f/8. |
 |
| 100 ISO. 10MP, SHQ, objektiv 40-150mm, fotografirano kod 137mm, f/8. |
 |
| 100 ISO. 10MP, SHQ, objektiv 14-42mm, fotografirano kod 42mm, f/8. |
 |
| 100 ISO. 10MP, SHQ, objektiv 40-150mm, fotografirano kod 137mm, f/8. |
 |
| 100 ISO. 10MP, SHQ, objektiv 14-42mm, fotografirano kod 42mm, f/8. |
 |
| 100 ISO. 10MP, SHQ, objektiv 40-150mm, fotografirano kod 137mm, f/8. |
 |
| 400 ISO. 10MP, SHQ, objektiv 14-42mm, fotografirano kod 42mm, f/8. |
 |
| 400 ISO. 10MP, SHQ, objektiv 40-150mm, fotografirano kod 137mm, f/8. |
 |
| 400 ISO. 10MP, SHQ, objektiv 14-42mm, fotografirano kod 42mm, f/8. |
 |
| 400 ISO. 10MP, SHQ, objektiv 14-42mm, fotografirano kod 42mm, f/8. |
 |
| 1600 ISO. 10MP, SHQ, objektiv 14-42mm, fotografirano kod 42mm, f/8. |
 |
| 1600 ISO. 10MP, SHQ, objektiv 40-150mm, fotografirano kod 137mm, f/8. |
 |
| 1600 ISO. 10MP, SHQ, objektiv 14-42mm, fotografirano kod 42mm, f/8. |
 |
| 1600 ISO. 10MP, SHQ, objektiv 14-42mm, fotografirano kod 42mm, f/8. |
Kod rezolucije od 10M točaka sam isprobao i različite kompresije. SQH (u usporedbi lijevo) nam donosi JPEG datoteku veličine cca 6Mb. U kompresiji HG (desno) kamera stisne datoteku više. Sačuva nam još samo 2Mb podataka.
I u toj usporedbi primijetimo da moramo kod 100ISO stvarno dobro pogledati obje slike da vidimo minimalne razlike u kvaliteti zapisa. I kod jake tonske korekture nema bitnih razlika. Tako da bez grižnje savjesti ili dvojbi koristite HG kvalitetu i tako na karticu zapišete cca 3 puta više fotografija.
Kod 800ISO je razlika već vidljivija. Ako imate dosta mjesta na kartici i ne žuri vam se uhvatiti veći broj uzastopnih fotografija, u tom slučaju koristite SHQ postavku.
 |
|
100 ISO, 10MP. Lijevo SHQ, desno HQ. |
 |
|
100 ISO, 10MP. Lijevo SHQ, desno HQ. U jakoj dodatnoj korekturi se otkriju moguće greške. U ovom slučaju skoro neprimjetne. U SQH zapisu se sačuvalo malo više kontrasta. |
 |
|
100 ISO, 10MP. Lijevo SHQ, desno HQ. |
 |
|
100 ISO, 10MP. Lijevo SHQ, desno HQ. Samo u desnom dijelu crvenog stakla primijetimo da ima desna slika (HQ) malo manje sačuvanog zapisa kod jake korekture. |
 |
|
100 ISO, 10MP. Lijevo SHQ, desno HQ. U dijelu s naglašenim detaljima, pažljiviji mogu vidjeti malo lošiji zapis u desnom dijelu. Ali ne opet toliko da hobi fotograf ne bi bez straha od većeg gubitka kvalitete koristio HG kvalitetu. |
 |
|
800 ISO, 10MP. Lijevo SHQ, desno HQ. Ako pažljivo gledamo, lijevi dio (SQH) ima glađi zapis. Veći ISO doprinosi slabijem zapisu. I kod veće kompresije HG (desno) je to vidljivije. |
 |
|
800 ISO, 10MP. Lijevo SHQ, desno HQ. Kod jake tonske korekture gornje usporedbe u srednjem dijelu slike (HQ) primijete se posljedice veće kompresije. Možete vidjeti veće kocke koje su dio stiskanja datoteke (gubitka podataka). |
 |
|
100 ISO, 10MP. Lijevo SHQ, desno HQ. I ovdje u detaljnom pregledu već primijetimo manju razliku u zapisu. |
 |
|
100 ISO, 10MP. Lijevo SHQ, desno HQ. U jakoj tonskoj korekturi još više vidi koliko podataka se izgubilo, odnosno, da veća kompresija već pokazuje na udruživanje (kocke) određenih tonskih dijelova. |
 |
|
100 ISO, 10MP. Lijevo SHQ, desno HQ. |
 |
|
100 ISO, 10MP. Lijevo SHQ, desno HQ. Samo u većim tonskim korekturama primijetimo da se određeni dijelovi slike u HQ zapisu (desno) udružuju u veće kockice. |
10M točaka protiv 1.2M točaka
Usporedba kvalitete zapisa kod 10M točaka u SQH kvaliteti sažimanja datoteke (lijevo) u kasnijem smanjivanju slike koji nam omogućava zapis sa 1280x960 točaka. Usprkos smanjivanju iz 10M točaka na manju veličinu i brisanju određenog broja točaka, slika zadržava vidljivo višu kvalitetu.
Ako trebate prostor na kartici, ili slike samo za predstavljanje na ekranima ili LCD projektorima, možete koristiti nisku rezoluciju od 1.2M točaka.
 |
|
10MP lijevo, 1280x960 točaka desno, 100 ISO. Razlika u kvaliteti između smanjene fotografije i snimljene u nižoj rezoluciji je očite. |
 |
|
U jakoj tonskoj korekturi još i više. Iako ćete i kod fotografiranja u rezoluciji 1280x960 točka dobiti solidne fotografije za prezentacije pomoću ekrana ili LCD projektora. |
Objektivi i nisu neki tehnički biser. Od kit objektiva za tu cijenu to niti ne treba očekivati. Ali po prikazanom su posve zadovoljavajući za svoju namjenu. Kako je kamera E-400 namijenjena fotografu koji ulazi u DSLR svijet i u njemu ne traži visoku kvalitetu slike, tako su i objektivi tome prilagođeni da daju veću upotrebnu vrijednost u odnosu na kompaktne kamere.
 |
|
Osnovni motiv snimljen kod 14mm (ekv.35mm je 28mm), 100ISO, f/8. |
 |
| 14mm, f/8. |
 |
| 14mm, f/8. |
 |
|
14mm, f/8. U oštrini je objektiv kod tih parametara prosječan. Istina je da je skoro bez kromatske aberacije. U tom pogledu je to objektiv koji je malo bolji od ostalih „kit“ objektiva. |
 |
|
Osnovni motiv snimljen s (40-150mm) kod 40mm (ekv.35mm je 80mm), 100ISO, f/8. |
 |
|
Osnovni motiv snimljen s 14-42mm kod 42mm (ekv.35mm je 84mm), 100ISO, f/8. |
 |
|
Osnovni motiv snimljen s 14-42mm kod 42mm (ekv.35mm je 84mm), 100ISO, f/8. |
 |
|
Osnovni motiv snimljen s 14-42mm kod 42mm (ekv.35mm je 84mm), 100ISO, f/8. |
 |
|
40mm, f/8. Oštrina je malo lošija nego sa 14-42mm. |
 |
| 40mm, f/8. |
 |
|
40mm, f/8. I taj objektiv si nije na ti s visokom oštrinom. Isto tako ima malo (skoro ništa) kromatske aberacije. |
 |
|
Lijevi dio slike je snimljen s 14-42mm, desni s 40-150mm. Primjetna je razlike u tonskom zapisu objektiva. Širokokutni 14-42 nam daje topliji zapis s jakom tonskim zapisom. Tele kit 40-150mm ima hladniji tonski zapis s manje kontrasta. Usprkos tomu da su obje slike bile snimljene pod istim podešenjima 100ISO, 1/160sek., f/8, u vremenskom razmaku od jedna minute je razlike za cca 0.5EV i u jakosti zapisa. |
 |
|
Osnovni motiv snimljen s (40-150mm) kod 100mm (ekv.35mm je 200mm), 100ISO, f/8. |
 |
|
Osnovni motiv snimljen s (40-150mm) kod 150mm (ekv.35mm je 300mm), 100ISO, f/8. |
 |
|
Osnovni motiv snimljen s objektivom 40-150mm. Objektiv već s malim pomakom žarišne duljine ili blende zapisuje drugačiju sliku. Jednom s višom, drugi puta s manjom kvalitetom. Ali kao što je već zapisano, još uvijek je dovoljno dobar da u potpunosti zadovolji hobi fotografa. |
 |
|
Lijevo 43mm f/5,6, desno 50mm f/5. |
 |
|
Lijevo 43mm f/5,6, desno 50mm f/5. U brojkama žarišne duljine i blende je mala razlika. Ali primjetna u kvaliteti slike. |
 |
|
Kako je Olympus tehnički uspio napraviti takvu kompaktnu kameru mi je predstavio g.Satsuki Ishibashi (senior supervisor Platform R&D). Obnovili su i smanjili i ultrasonični sistem za čišćenje senzora. |
Zaključak
Olympus me je do sada uvjerio u svoj 4/3 sistem (nadasve na račun dobrog kućišta i 2003. godine odlične prednosti pred konkurencijom kod čišćenja prašine) samo s kamerom E-1. Ali su kod iste na početku prodaje pretjerali s cijenom i kamera se nije uhvatila kod zahtjevnijih fotografa. Danas su (barem za mene osobno) s E-400 našli pravi put do fotografa koji tek ulazi u DSLR svijet, kako s oblikovnim, tako i funkcionalnim rješenjima.
 |
|
Razlika u mjerama između Olympus E-400 (lijevo) i Canon EOS 400D. |
Olympus E-400 je po mojem mišljenju zbog danas posebnog oblika (zbog malog rukohvata su se malo vratili natrag), malih mjera, dobrog materijala kućišta, malog broja samo nužno potrebnih gumbiju, sistema za čišćenje prašine ispred senzora i jednostavnog izbornika ponovno na istom mjestu gdje su bili s kamerom OM-1 1973. godine. Tako Olympus s kamerom E-400 ima mogućnost ponovno uskočiti i još se više približiti širem krugu fotografa.
Kompaktnost same kamere E-400 kao i cjelokupnog 4/3 sistema, jednostavnost rukovanja s njom, dvostruka kit ponuda (14-42mm »ekv.28-84mm« i 40-150mm »ekv.80-300mm«) i zanimljiva cijena za komplet će s uspješnim predstavljanjem kamere E-400, istu i dobro prodavati.
 |
|
Razlika u veličini između kit objektiva Canon EF-S 18-55mm (lijevo) (28,8 - 88mm ekv.35mm) i Olympus ZUIKO 14-42mm (28 - 84mm ekv.35mm). |
Posebice ako će Olympus E-400 biti ponuđen na pravi način. Prvi korak za hrvatsko tržište je već napravljen. Izbornik kamere je na hrvatskom jeziku što će mnogima olakšati upoznavanje s podešenjima i posljedično time kameru podesiti za bolji zahvat slike.
 |
|
Kamera nam nudi različite načine mjerenja svjetlosti kojima si možemo pomoći da dođemo do ljepše fotografije. Kod ove sam upotrebio mjerenje svjetlosti po cijelo površini. Zbog jake svjetlosti na nebu je kamera zatvorila blendu do f/11. |
 |
|
Želio sam više vidljivih detalja na zgradi koja je bila u sjeni. Pomoću centralnog mjerenja svjetlosti koji mjeri svjetlost samo u centru i u tom slučaju ne računa nebo, kamera je otvorila blendu na f/5.6. Detalji su sada vidljiviji. |
 |
|
I potpuna AUTOmatika nam pomaže kod većine motiva kvalitetno uhvatiti motiv. Istina je da u tom načinu ne možemo biti kreativni i koristiti mijenjanje vremena osvjetljavanja ili blendu. Ali dokle niste iskusni u radu s novom kamerom, AUTO podešenje iskoristite. Kamera je namijenjen hobi fotografima koji podešenja tek upoznaju. Zato sam kameru isprobao i s tima podešenjima i njihove funkcije vam ukratko opišem. |
 |
|
AUTO podešenje dobro posluži i turističkom fotografu. |
 |
|
Kod tele zoom objektiva za nepotreseni snimak koristite scensko podešenje za sport ili pokušajte s podešenjima. U noj postavci sami podešavate vrijeme osvjetljavanja, a kamera određuje blendu. Pomoću ISO odabira možete osigurati dovoljno kratko vrijeme osvjetljavanja. |
 |
|
Solidna oštrina i dobra zasićenost boja. E-400 i kit objektiv 14-42mm će vam dobro služiti i u bliskoj fotografiji. |
 |
|
Jaka odbijena svjetlost od bijele fasade doprinosi zatvorenijoj blendi i tamne dijelove u sjeni. |
 |
|
Iskusniji fotograf će brzo posegnuti za +/- EV korekturi i time može postići snimak kakav želi, više vidljivijih detalja u tamnom dijelu motiva. Korektura ne smije biti pre jaka (u ovom slučaju +1EV) da svjetla fasada ne bi bila bez zapisa (preosvjetljena). |
 |
|
E-400 nam omogućava i Hi-Spot mjerenje svjetla u izuzetno maloj točci. Svjetlost sam izmjerio na licu djevojke koje je bilo doosvjetljeno odbijenom svjetlošću od prozora susjedne zgrade. |
 |
|
Iako je motiv izuzetno kontrastan, automatika u kameri (u AUTO postavci) je osigurala dobro osvjetljenje. E-400 je odgovarajuća i za neiskusnog fotografa. U većini slučajeva E-400 znao osigurati i u potpunoj automatici dobre snimke. |
 |
|
S mirnom rukom i praćenjem pomičnog objekta možemo i s duljim vremenom osvjetljavanja osigurati oštrinu gdje želimo i neoštar dio u drugom, mirujućem dijelu motiva. |
 |
|
Kroz tražilo možemo pratiti i malo brži objekt. |
 |
|
Kad se objekt giba sporo i kod žarišne duljine od 150mm ga možemo pratiti kroz tražilo. |
 |
|
I kod malo bržeg gibanja ide… |
 |
|
... a kad objekt ubrza, spoznamo mane 4/3 tražila. Ono je manje od ostalih DSLR kamera i s njime je teže pratiti brze objekte, odnosno slabije vidimo cijeli motiv u slabijim svjetlosnim uvjetima. |
 |
|
150mm, 400ISO, 1/250sek., f/6.3. |
 |
|
Izrez iz gornje fotografije. Oštrina je usprkos jeftinijem kit tele zoom objektivu još uvijek dobra da pročitamo većinu podataka s donje strane kamere. Usprkos 1/250s i žarišnoj duljini od 150mm tekst bi bio čitljiviji kada bi koristili još kraće vrijeme osvjetljavanja ili stativ. Kod većih povećanja spoznamo da mišljenje koje smo do koju godinu poznali „kakva je žarišna duljina takvo je najkraće vrijeme osvjetljavanja“ kod velikog povećanja izgubi značenje. Pazite na vrijeme osvjetljavanja da bi imali oštre snimke. Mnogo puta je umjesto stresenosti za neoštrinu kriv objektiv. |
Moje mišljenje je da je Olympus E-400 vrlo dobra i vrlo upotrebljiva kamera za sve fotografe koji žele iz kompaktne skočiti u korisnički i kvalitetniji viši DSLR svijet. Nemaju veće ambicije da nakon koje godine postanu zahtjevniji hobi fotografi.
Olympus E-400 je u cijelosti kit ponude s oba objektiva odlično rješenje za te hobi fotografe. Kompaktna i lagana kamera im može biti suputnik posvuda. Dodatni tele zoom objektiv 40-150mm ne doprinosi bitno k težini kompleta jer ide i u malu torbicu ili malo veći džep od hlača, a doprinese odličnoj dodatnoj vrijednosti obzirom na kut zahvata (300m @ 35mm)
Zato Olympus E-400 može biti odličan izbor za zahtjevnijeg obiteljskog i turističkog fotografa. Za ljubitelje planinarenja te laganog ruksaka u kojem kamera i objektivi zauzima što manje mjesta je odličan odabir. Još malo dodatnog znanja o upotrebi zrcalno refleksne kamere, njenih funkcija (nadam se da će Olympus pripremiti dodatno obrazovanje nakon kupnje) i vaše fotografije će biti vidljivo veće kvalitete, u prvom redu ljepše za gledaoca nego što su bile dosadašnje iz kompaktne kamere.
Olympus E-400 je zanimljiva iz još jednog stanovišta. Kameri su namijenili i podvodno kućište PT-03 koje bi trebalo omogućavati fotografirati s kamerom E-400 čak 40m ispod površine vode.
© Copyright 2003 by e-Fotografija
i
DigiFot.com
Na vrh
|
|
|
Upiši novost | e-Fotografija | DigiFot
|
Obnovljeno: Apr 5th, 2007 - 22:45:04 |
|
|
|
