Canon EOS 400D / DIWA Awards test

	DIWA test
	Članci
	Testovi

Traži po upisima

DIWA test

Canon EOS 400D / DIWA Awards test
By Matjaž Intihar, prijevod Željko Božić
Nov 12, 2006, 17:00

Prvi utisak

Kameri EOS 300D, koja je bila prethodnica današnjim Canonovim DSLR kamerama u najnižem cjenovnom razredu sam uz veći test dopisao i članak na temu Matjaževa ocjena, koji je pokazao da ta kamera mnogo toga ne zna i da će dobar dio kupaca s njom biti razočaran ako će se bez razmišljanja upustiti u kupnju. EOS 300D nm je nudila premalo korisničkih funkcija da bi ju se moglo svrstati u potpunu kameru za zahtjevnijeg hobi fotografa.

Ubrzo se ustanovilo da su kameri jednostavno zaključali neke od korisničkih funkcija. Ruski hakeri su program popravili (objavljeni članak Marjana Zavodnika) i kamera je dobila na upotrebnoj vrijednosti. Ali svejedno! EOS 300D je bila cijenjena i zanimljiva zbog tada zanimljive cijene. Nitko od proizvođača 2003. godine nije niti nudio DSLR kameru usporedive cijene. Obožavatelji »plastičnjaka« koji su se brzo našli kao i kritičari iste, dosta su rekli o kameri i njenoj upotrebnoj vrijednosti.

2004. godine je na tržište došlo nekoliko konkurentnih kamera, a u prvom redu su i drugi proizvođači počeli cijene približavati EOS 300D. I Canon je bio prisiljen napraviti novi korak. Isprva su snižavali cijenu 300D, a početkom 2005. godine su najavili novu kameru. Tehnički podaci nove kamere EOS 350D su u novinarskim izvješćima obećavali mnogo više za isti novac. I formirali su se redovi kupaca. EOS 350D je trenutno najprodavanija digitalna SLR foto kamera. Ipak je prije ovogodišnje Photokine 2006. dobila zamjenu. Tu je EOS 400D. Zanimljivo je da će EOS 350D još neko vrijeme prodavati. Ali s nižom cijenom za oko 100€. I koliko je tehničkih osobina dobila EOS 400D ?

Očekivanje prvih kamera EOS 400D za ozbiljan pokus je bilo jako. Kako s moje strane, tako i sa strane kupaca. Kad sam kameru konačno primio u ruke, odmah sam dobio osjećaj više vrijednosti neko što nam je nudila 350D. Crno matirano plastično kućište koje je imala 350D su zamijenili boljom plastikom. Tako se sada na EOS 400D više ne poznaju bijele crte od noktiju koje su zbog malog kućišta zapinjali za grubu matiranu plastiku. Iako nam sada zbog toga EOS 400D ne klizi iz ruku jer je na lijevoj strani kamere poseban ne klizeći nanos. Na zadnjoj strani gdje kameru držimo s palcem je guma. Oblik kamere je ostao jako sličan 350D isto kao i veličina i težina. Kako je veličina i težina stvar osobnog ukusa svakog kupca posebno i zapravo ništa ne govori o kvaliteti kamere. Više može reći o upotrebnoj vrijednosti. A i tu mišljenja mogu biti podijeljena.

Canon kod EOS 400D nije eksperimentirao s novim oblikom ili veličinom kamere. Preuzeo je sve dobre osobine od trenutno najprodavanije DSLR kamere EOS 350D i dodao neke novosti koje novoj kameri dižu vrijednost i konkurentnost.

Canon EOS 400D

Kao što je već spomenuto, EOS 400D po obliku kao i po veličini i težini ne odstupa mnogo od EOS 350D. Sada je kućište za jedan mm dublje (127x94x65mm) i 16g teže (556g). Usprkos solidno velikom rukohvatu na prednjoj strani, isprva se teško naviknuti držati u ruci tako malu kameru. Mislim da će većina turistički usmjerenih fotografa biti jedinstvena u ocjeni da je to vrlo dobra kamera za njih. Posebice zbog težine od samo 556g zajedno s baterijom.

Kod pogleda sprijeda i odozgo kamere već teže razlikujemo (najlakše je s natpisom na prednjoj strani kamere), primjetna razlika je na zadnjoj strani kamere. EOS 400D ne koristi više odvojene LCD i TFT ekrane, već koristi samo još 2.5 inča velik ekran za pregled i podešavanje funkcija te snimljene fotografije. Kako stalno uključen dosta smeta kod pogleda kroz tražilo jer dio jake svjetlosti svakako upadne u oko, kod EOS 400D su dodali još dva IR senzora ispod tražila koji isključe ekran, a kada se od tražila udaljimo ekran se opet uključi.

Gumbi s lijeve strane ekrana su sada manji, ali mi u cijelosti djeluju kvalitetniji. Na kućištu je napravljeno nekoliko popravaka koji kameri dignu njenu upotrebnu vrijednost.

Kad iz kućišta na prednjoj strani kamere, odvijemo poklopac gdje je navoj za objektiv, otvor nam se čini nenormalno velik. Kamera je malih dimenzija te srebrni okvir navoja izgleda još veći. Kamera je napravljena za APS-C veličinu senzora (22,2 x 14,8mm) i zato su izglednom unutarnji dijelovi, posebice zrcalo, mali u odnosu na otvor.

Ostali gumbi i funkcije na prednjoj strani kamere su već dobro poznati. Na desnoj strani je veći prednji gumb za otpuštanje objektiva i ispod njega je gumb za pregled dubinske oštrine i kod upotrebe vanjske bljeskalice uključenje produženog bljeska (2 sekunde za pogled na motiv i ocjenu sjena), gornji gumb nam pak omogućava ručno dizanje ugrađene bljeskalice.

Na lijevoj strani od objektiva je manja bijela lampica. Prvo sam pomislio da nam njena svjetlost pomaže izoštravati u slabijim svjetlosnim uvjetima. Neke EOS kamere nam to omogućavaju. Ipak nam ta lampica služi samo kod upotrebe samookidača. Na prednjoj gornjoj strani imamo još prozirnu crvenu plastiku. Iza ne je IR prijemnik daljinskog okidača.

Bljeskalica se visoko digne iz ležišta. Da ne dođe do efekta crvenih očiju, kamera si pomogne s predbljeskovima.

Gornja strana kamere je oblikovno ostala skoro nepromijenjena. Još uvijek je jako vidljiv kotačić za podešavanje programa osvjetljavanja. Lijevo od njega imamo nastavak za dodatnu bljeskalicu i ispod njega ugrađenu bljeskalicu. Desno od kotačića je prekidač za uključenje i isključenje kamere. Položaj prekidača, kao i njegov rad su me u potpunosti zadovoljili. Na gornjem dijelu rukohvata imamo kotačić za podešavanje i pomak funkcija te okidač. Kako prednji, tako i zadnji dio kamere su pregledni s dobro postavljenim gumbima za pomak između funkcija.

Isto tako su pregledne lijeva, desna i donja strana. Na lijevoj strani imamo iza gumenog poklopca izlaze za video, daljinski žičani okidač i USB 2.0 sučelje.

Obuhvat rukohvata je sada manje klizeći nego kod EOS 350D.

Desna strana ima samo vratašca iza kojih je otvor za CF memorijsku karticu. Na donjem dijelu je gumb s kojim karticu izvadimo iz utora. U slučaju da imate takvu karticu koja ide teško iz utora, još jednom pritisnite gumb i kratica će izaći dovoljno da ju možete izvaditi prstima.

Donji dio kamere nam nudi metalni navoj za stativ i vratašca iza kojih je ležište za bateriju. Zbog malih dimenzija kamere još uvijek je u upotrebi Li-Ion baterija NB-2LH.

Zadnji dio kamere je pun informacija i gumbiju, posebice zbog činjenice da je kamera malena i sve su informacije te gumbi dosta stisnuti. Kod EOS 400D su se odrekli dodatnog LCD ekrana koji je prikazivao glavne informacije o podešenju parametara za zahvat snimke. Tako je sada ostalo više prostora za veći ekran (2.5 inča je sada već standard) i dva manja IR senzora ispod tražila.

Tako nam sada TFT ekran nudi informacije o vremenu osvjetljavanja, blendi, korekturi bijele boje, korekciji osvjetljenja, stanju baterije, upotrebi C.Fn (vlastitih podešenja), rezoluciji i kompresiji, točkama i načinu izoštravanja. Nakon slikanja nam pokaže sliku, informacije o njoj (sada ima i RGB histogram) i podešenjima kamere. Naravno, ekran služi i za pregled i podešenja preko izbornika.

I na lijevoj strani kamere nema promjena. Ako ne budete čitali upute, znajte da donji gumb koji služi za pregled dubinske oštrine kod upotrebe dodatne bljeskalice služi i za njeno dvosekundno vezano osvjetljavanje.

Lijevo od ekrana imamo šest gumbiju. Gornji nam služi za uključenje direktnog ispisa na priključeni pisač, slijedi gumb za uključenje i isključenje ekrana i za prikaz informacija kod pregleda slika. Treći je gumb za uključenje funkcije izbornika, slijedi gumb za prebacivanje funkcija izbornika i fotografija (10 slika) kod pregleda. Peti gumb služi za uključivanje pregleda fotografija i zadnji, šesti za brisanje slike.

Desno od ekrana je još devet gumbiju. Prvi gornji služi za uključenje pomaka blende u M načinu (gumb treba držati pritisnutim i okretati kotačić kod okidača) i za promjenu korekcije osvjetljenja (do +-2EV). Drugi za uključenje samookidača i daljinskog okidača te za zahvat fotografija s više (tri) snimke u sekundi. Potom u krugu slijede još četiri gumba za pomak (možemo napraviti s kotačićem kod okidača) određenih funkcija u sva četiri smjera, za predpodešenje ISO osjetljivosti, načina rada AF-a, korekture bijele boje i načina mjerenja svjetlosti.

Srednji gumb SET služi za potvrdu određenih funkcija podešenih u izborniku. Kod EOS 400D više ne treba pritiskati SET gumb za potvrđivanje promjena koje smo napravili pomoću četiri gumba oko njega. Čak i kada kameru isključimo, podešenja će nam ostati što je dodatna prednost u odnosu na 350D gdje je za svaku promjenu bilo potrebno pritisnuti SET gumb.

Oblik i ergonomija kamere je stvar osobnog ukusa. A u ulaznom SLR razredu manje kamere imaju prednost kod odabira.

Na desnoj gornjoj strani su još za palac lako dohvatljivi gumbi za zaključavanje izmjerene svjetlosti, pomaka točke izoštravanja na jednu (sve) od devet točaka ili za povećavanje i smanjivanje slike kod njezinog pregleda. Sliku možemo povećati čak 10X. Tako možemo već na TFT ekranu kvalitetno procijeniti oštrinu snimke jer ima odlični rezoluciju od 230 000 točaka.

Posve dolje desno kod ekrana je dioda koja nam pokazuje spremanje podataka na CF memorijsku karticu.

Naravno, ne smije se zaboraviti na tražilo i desno iznad njega na gumb za podešenje dioptrije.

Funkcije i rad

Većinu oznaka na kameri poznajemo još iz 1986. godine i prvih dviju kamera serije EOS, modela 650 i 620. Oznake koje su plod digitalnih potreba, sa EOS D30. Sama podešenja i gumbi su nam već dobro poznati iz prethodnica EOS 300/350D. S tom razlikom da sada imamo nekoliko upotrebljivijih podešenja i kvalitetnije gumbe.

EOS 400D ima ugrađen novi CMOS senzor, veličine 22.2 x 14.8mm i s efektivnom rezolucijom od 10.1 M točaka. Osjetljivost senzora možemo podešavati od 100 do 1600 ISO. Uhvaćenu sliku nam procesira DIGIC II analogno/digitalni konverter, koji je isti kao i kod kamera EOS 1S MkII N i EOS 1Ds MkII. Novi senzor je štedljiv s energijom kao i samo DIGIC II procesor. S Canon CMOS tehnologijom senzora i odličnim DIGIC procesorom dobijemo i na visokoj osjetljivosti kvalitetnu fotografiju. Isto tako su i s novom tehnologijom uklanjanja šuma na samom senzoru (usprkos većoj količini točaka i njihovom manjom veličinom) i smanjivanju prostora između dviju točaka osigurali usporedive rezultate u odnosu na EOS 350D obzirom na šum.

Objektiv kojeg možemo dokupiti u kompletu ostaje isti EF-S 18 - 55mm, f/3,5-5,6 II.

Članak o kvaliteti kit objektiva.
http://www.e-fotografija.com/artman/publish/article_117.shtml

Kod Canona već nekoliko godina upozoravaju da kvaliteta krajnje fotografije, potrošnja energije i brzina procesiranja uvelike ovisi o procesoru i njegovim algoritmima. Tvrde također da šum slike više ovisi o kvaliteti procesiranja slike nego o senzoru. Zato ne čudi da u Canonu daju veliki naglasak na svoj DIGIC procesor. Kod kamera višeg razreda s njim dosežu vrhunske krajnje rezultate obzirom na kvalitetu fotografije. Kod kamera nižeg razreda s njim lakše kontroliraju odnos cijena/kvaliteta kamere.

Zapis na CF (CompactFlash) memorijske kartice je moguć pojedinačno, kao i zajednički u JPEG i RAW formatu. Prostor boje možemo podesiti kao sRGB i Adobe RGB. Slici već u fazi obrade možemo odrediti elektronsku oštrinu, tonsku vrijednost, kontrast i zasićenje boje. Dodano imamo već nekoliko podešenja za portret, prirodu, kao i mogućnost triju vlastitih podešenja, koje možemo podesiti za različite načine rada. Preko funkcije Cf (custom function) u izborniku možemo podesiti da nam gumb SET odmah po pritisku pokaže tu funkciju i tako možemo biti vrlo brzi kod promjene određenih parametara.

Isto tako možemo podesiti mogućnost C/B zahvata s različitim filtrima ili tonske obrade. Za filmskog C/B fotografa je razumljivije da je to isto kao da smo koristili različite filtre u boji (žuti, narančasti, crveni…) ili sliku razvijali s kemikalijama koje slici dodaju određeni ton boje (sepia…).

Kako prednji, tako i gornji dio kamere su pregledni i s dobro postavljenim gumbima za prebacivanje funkcija.

Mjerenje svjetlosti je omogućeno po cijeloj površini u 35 polja, po cijeloj površini s naglaskom na centralni dio i na sredini u polju od 9% slike u tražilu. Kao i kod svih EOS kamera nižeg cjenovnog razreda niti EOS 400D ne omogućava spot/točkasto mjerenje svjetlosti. Obzirom na poznavanje Canon SLR kamera, mogao bih reći da je to više njihov inat u nižem cjenovnom razredu. Iako se zapravo možemo upitati koliko uopće je spot mjerenje potrebno kod tih kamera koje su sa stanovišta SLR korisnika namijenjene manje zahtjevnim fotografima. Većina više tehnički usmjerenih fotografa misli da kada nam već malo bolja kompaktna kamera to omogućava, moga bi to imati i EOS 400D. Ali sudeći po iskustvu, spot/točkasto mjerenje svjetlosti rijetko kada je potrebno i za hobi fotografa uopće iskoristivo. Tko ga treba, odnosno, tko ga stvarno zna upotrijebiti, posegnut će za kamerom višeg razreda.

EOS 400D nije i neće biti namijenjena zahtjevnijim korisnicima. Zato u tom najnižem, pa čak i u srednjem razredu kod Canona uvijek uklone neke funkcije koje su dostupne u njihovom višem razredu. I još je nešto važno. Što je niži cjenovni razred, manja je kvaliteta AF senzora (to nije slučaj s EOS 400D jer je AF sistem prenesen iz EOS 30D) i mjerenja svjetlosti. Iskusnom fotografu je sistem za mjerenje svjetlosti samo pomoćno sredstvo za procjenu snage svjetlosti. Kod zahtjevnijih snimaka sam napravi korekturu ručno. Hobi fotograf skoro u svim slučajevima stvar prepušta automatici, u prvom redu punom mjerenju po cijeloj površini. Tko pak nije siguran u pravilnost osvjetljenja, može iskoristiti bracketing s tri snimke i različitim osvjetljenjima.

Podešenje korekture bijele boje u kameri EOS 400D su klasične, automatska, umjetna svjetlost, sunčeva svjetlost, bljeskalica itd. plus vlastito podešenje koju napravimo tako da napravimo snimak i tada pritiskom na gumb kamera napravi korekturu i podešenje. EOSu 400D su još dodali „bracketing“ s korekturom nivoa bijelog. Očito je lakše dodati tu programsku funkciju nego pravo spot mjerenje svjetlosti.

Tražilo ima mogućnost podešenja dioptrije od -3 do +1. Pogled kroz njega je oštar jer je mutno staklo fino brušeno. Iako zbog male veličine zrcala i time manje količine svjetlosti u tražilu je tamnije od onog ne koje smo navikli kod punog 35mm formata. Malo tamnijoj slici u tražilu doprinosi i odabir zrcala umjesto klasične pentaprizme. Zbog toga je kamera nekoliko grama lakša, što je slaba utjeha. Ali na taj način se može pojeftiniti kamera. Hobi fotograf pak rijetko kada spozna razliku između pogleda na motiv preko zrcala ili pentaprizme. Tražilo nam pokaže 95% motiva, što znači da će nešto malo više od viđenog biti zabilježeno na senzor. Slika je u tražilu povećana samo 0.8x te je u usporedbi s kamerom koja koristi pentaprizmu vidljivo manja. Ali kao što je već spomenuto, u najnižem SLR razredu fotokamera cijena određuje uspješnost kamere. Viša tehnička kvaliteta i time uvjetovana cijena ne omogućava ulazaka u široke narodne mase.

Mliječno staklo na koje se projicira slika motiva je fiksno, tako da nema mogućnosti zamjene. Pored klasičnih postavki već poznatih iz EOS 350D, u tražilu vidimo još FE (kompenzaciju osvjetljenja bljeskalicom) i sinkronizaciju bljeskalice kod kratkih vremena osvjetljavanja (iznad sinkronizacijskog vremena od 1/200 sek).

U odnosu na EOS 350D je zadnja strana najviše promijenjena. Veći ekran nam nudi sve potrebne informacije o zahvatu slike. Dvije IR diode osiguravaju da se ekran isključi kada kameru prinesemo očima.

Automatsko izoštravanje radi preko dobro poznatog TTL-CT-SIR sistema s CMOS senzorom (ne s tim za zahvat slike) i s devet točaka izoštravanja, koje možemo određivati ručno ili to prepustimo automatici. Pored jednokratnog izoštravanja (One-Shot AF), EOS 400D nam nudi još automatski odabir između jednokratnog i automatskog uključenja praćenja objekta (AI Focus) i stalnim praćenjem pomičnog objekta (AI Servo). U slabijim svjetlosnim uvjetima nam kod izoštravanja bližih motiva pomaže stroboskopski bljesak (4x) iz ugrađene bljeskalice.

ISO osjetljivost je od 100 do 1600 ISO. Zatvarač radi u području od 30 do 1/4000 sek. sa sinkronizacijskim vremenom od 1/200 sek. i mogućnošću B podešenja.

Brzina uzastopnog snimanja je max 3fps i max. 27 JPEG (10 RAW+JPEG) fotografija do popunjavanja unutrašnje memorije i usporenja rada kamere. U odnosu na EOS 350D su memoriju povećali za 100%.

I gumbi na kameri djeluju kvalitetnije nego na EOS 350D.

EOS 400D po prvom pregledu

Kamera je zadržala male dimenzije kao i težinu. Moguće je da će se mnogima koji su navikli na veće kamere, EOS 400D činiti premala. Iako se usprkos maloj veličini dobro drži u ruci, odnosno za bolji obuhvat je moguće dokupiti nastavak kojeg privijemo odozdo i u kojem mogu biti dvije baterije.

Većina gumbiju za podešavanje su dobro postavljeni i pregledni. Na početku upoznavanja s kamerom samo neki gumbi na zadnjoj strani kamere su radili probleme. Ali brzo se naviknemo. Ako je kod EOS 350D i smetalo da neke gumbe samo pritisnemo i promijeni se podešenje (način okidanja), pritisnemo drugi gumb i okrenemo kotačić ili pritisnemo jednog od pet funkcijskih gumbiju koji su u krugu, uđemo u izbornik i preko njega postavimo željenu funkciju i na kraju još treba pritisnuti SET za potvrdu. Kod EOS 400D nije više tako. Gumbi nam otvore posebni prozor, a između funkcija se pomičemo kotačićem koji je iznad okidača. Isto tako nam za te funkcije nije potrebno potvrđivati sa SET gumbom. Sada istu samo odaberemo i ona ostane u upotrebi i nakon ponovnog uključivanja kamere. Budite oprezni, posebice fotografi koji se tek upoznajete s kamerom da više puta u toku snimanja provjerite podešenja koja su prikazana na ekranu. Većina fotografira kod jake svjetlosti s pogrešnim podešenjima koje je odabrao prije kada je recimo fotografirao kod slabe svjetlosti. I tada je zaboravio kod drugačijih svjetlosnih uvjeta promijeniti parametre.

Kao što je već spomenuto, brzo se navikneš na podešenja i dobro dođe da imamo većinu gumbiju za najčešće mijenjane parametre na kameri. Odnosno, većina korisnika kamere EOS 400D će malo kada mijenjati podešene parametre. U slučaju da ih i budu, dosta im pomaže bliži put i brzina za njihovu promjenu. Svi glavni podaci o načinu zahvata slike su na ekranu dobro vidljivi.

Li-ion baterija ostaje ista, NB-2LH.

Fotografima, kojima će to biti prva Canon kamera, morat će se priviknuti na izgled i značenje funkcijskih ikona na LCD ekranu, da mogu ocijeniti s kakvim podešenjima fotografiraju. Od pomoći nam je i gumb INFO pomoću kojeg odmah vidimo koji su parametri uključeni u izborniku. Pritiskom na njega se na većem TFT ekranu pokažu svi važni parametri, od datuma i sata fotografiranja, podešenih korektura osvjetljenja, odabira prostora boje (sRGB, Adobe RGB), parametara elektronskih korektura (oštrina, tonske vrijednosti, kontrast, zasićenje boja), do ISO i još koliko je ostalo Mb na memorijskoj kartici.

Vratašca iza kojih je CF memorijska kartica se lijepo otvaraju. Gumb kojim odmaknemo karticu iz ležišta ima dvije pozicije, „koljena“. Isprva malo pritisnemo gumb i kartica je dovoljno izvan kamera da ju prstima izvadimo. Neke kartice pak nerado izlaze iz ležišta. Tada samo još malo jače stisnemo gumb i te kartice ćemo lagano izvaditi. Vratašca od baterije otvorimo tako da noktom pomaknemo polugicu koja ih drže zatvorenim. Iako kao i kod mnogih drugih kamera ima u dubljem dijelu polugice manje udubljenje. Vrlo lagano vam se dogodi da vam nokat zapne. U prvom redu dugi ženski nokti su u opasnosti kod otvaranja vratašca iz kojih je baterija NB-2LH.

Canon je u svojim DSLR kamerama zadržao upotrebu brzih i snažnih CompactFlash memorijskih kartica.

Članak o testiranju CF memorijskih kartica.
http://www.e-fotografija.com/artman/publish/article_1186.shtml

Usprkos tomu da je baterija od samo 720mAh kapaciteta, izdržala je cca 450 snimaka. Vidi se da je baterija nova. Prvi puta je bila punjena nekoliko sati (neki proizvođači Li-Ion baterija preporučaju prvo punjenje 16 sati) te potom dva puta posve ispražnjena i opet normalno napunjena. Nakon kakvih 50 ciklusa će vjerojatno izdržati manje. U svakom slučaju pametno je dokupiti rezervnu. Proba izdržljivosti je pokazala da kamera EOS 400D, zbog veće potrošnje u odnosu na prethodnicu EOS 350D omogućava minimalno manji broj snimaka. Naravno, sada više potroši senzor, veći ekran i ultrasonic sistem čišćenja senzora koji radi kod svakog uključivanja i isključivanja kamera (možemo ga isključiti u izborniku). Smeta me da kamera ima za prikaz stanja baterije samo tri crtice. Prva veća crtica nestane negdje kod 65% ispražnjenosti baterije. Zato vas kamera u slijedećih 100 snimaka može iznenaditi s praznom baterijom.

Odabir dodatnih podešenja, koje nam kamera nudi u izborniku su podijeljeni na pet odvojenih prozora. Kada nam se nakon pritiska tipke MENU prvi puta pojavi izbornik na TFT ekranu, slabo je vidljiv. Ne posve bijeli ispis na sivoj podlozi. Kada se pak četverofunkcijskim gumbima pomičemo po podešenjima, one postaju vidljivije, postanu bijele, poveća se kontrast. Većinu podešenja u prvom i drugom prozoru možemo odabirati preko gumbiju na kameri. Svako podešenje u prozorima izbornika treba potvrditi gumbom SET za razliku od podešenja pomoću gumbiju na kameri. Većina korisnika se kod kamere EOS 350D moralo naviknuti na to. Nemali je broj novih korisnika kamere koji su bili ljuti na nju zbog potrebe za tom potvrdom. Ali se nakon nekoliko dana korištenja navikne na kameru i bez ljutnje se sa zadovoljstvom koristi.

Izrada kamere je vrlo solidna.

Treći prozor nam nudi podešenja funkcija kod pregleda slika. U odnosu na kompaktne kamere tih podešenja je vrlo malo. Treba znati da fotograf koji koristi DSLR kameru većinu fotografija prenese na računalo i tamo ih s programom za obradu fotografija dodatno obradi. Sada nam pak Canon u većini SLR kamera nudi DirectPrint funkciju te u kameri možemo koristiti neke dodatne mogućnosti (izrez, datum, broj kopija, veličinu, redukciju crvenih očiju, popravak tona lica…).

Četvrti prozor nam nudi podešenja kamere (uključene/isključene ili podešenje vremena rada kamere u pripremi, automatsko rotiranje okomito snimljene fotografije, svjetloću TFT ekrana, automatsko isključenje ekrana, podešenje datuma/sata, brojači zapis snimaka, formatiranje kartice).

U petom je podešenje jezika, video funkcije, vlastita podešenja C.Fn., brisanje svih vlastitih podešenja i vraćanje na početne, čišćenje senzora u funkciji „ultrasonic“ ili „programski“, ručno čišćenje senzora pomoću kistova, te pregled verzije firmware-a i njegova zamjena pomoću CF kartice.

Preko C.Fn (Custom Function) „vlastitih podešenja“ možemo odabrati između devet mogućnosti, te ih podesiti ili isključiti. Većinu tih dodatnih podešenja treba iskusni fotograf.

Prva je dobro došla svima. To je mogućnost podesiti dodatnu funkciju gumbu SET. Možemo odabrati između rezolucije i kompresije slike, elektronske korekture oštrine, tonskih vrijednosti, kontrasta i zasićenja boja, brzog pregleda fotografija i pomak između točaka izoštravanja. Obzirom na to da na kameri već imamo gumb za pomak između točaka izoštravanja (desno gore na zadnjem dijelu kamere) i za brzi pregled slika (drugi donji gumb iznad TFT ekrana) u prvom redu su zanimljiva podešenja za rezoluciju i kompresiju slike, elektronska oštrina, tonske vrijednosti, kontrast i zasićenje boja. Meni su najupotrebljivija podešenja za rezoluciju i kompresiju.

Kod EOS 400D nema više potrebe za pritiskom gumba za potvrdu kod korekcije podešenja na gumb SET. Time je jednostavnost rada s kamerom i podešenjima još bolja.

Drugo upotrebljivo podešenje nam omogućava redukciju šuma kod dužih vremena osvjetljavanja. Zanimljive su mogućnosti „Mirror lockup“ (kod pritiska na okidač zrcalo se digne, zatvarač se otvori tek na drugi pritisak), mogućnost podešavanja različitog vremena kod rada bljeskalice i podešenje AF/AE zaključavanja pod različitim mogućnostima i gumbima.

Canon je u kameru EOS 400D dodao funkciju, koju su nam predstavili na njihovoj stranici u intervjuu (KLIK) prije dvije godine. Njihov predstavnik je tvrdio da će ju koristiti kada će tehnologija biti jeftina da ju mogu staviti u kamere nižeg razreda. Olympus nam je 2003. godine kao prvi predstavio u kameri E-1 sistem za čišćenje senzora koji uklanja male djeliće prašine s njega. Sistem je zadovoljavajuće radio i spašavao korisnike kod poteškoća s točkicama na fotografiji. Početkom 2006. godine se na internetu pojavila opća rasprava o prašini na senzoru. Sve više korisnika ga je doslovce tražilo na sve moguće načine koji s fotografijom nemaju nikakve veze. Svejedno je prašina bila i još je uvijek prisutna.Očito je Canon primijetio te rasprave isto kao što su i servisi imali mnogo posla s tim problemom i u EOS 400D je već ugrađen njihov vlastiti sistem čišćenja senzora. Iskoristili su tri načina odnosno mogućnosti uklanjanja prašine.

Prvi je poseban antistatički premaz (i Sony ga koristi kod svojih senzora), koji odbija manje i lagane komadiće da se ne zalijepe na senzor.

Ekran je veličine 2.5 inča i odlične rezolucije od 230 000 točaka.

Za veće i ljepljivije komadiće se brine piezo element s visokofrekventnim vibracijama koje stresu prašinu sa senzora i nije prejako zalijepljen za staklo ispred. Senzor se na taj način čisti kod svakog uključenju ili isključenju kamere. Preko izbornika taj način možemo isključiti te ga koristiti samo kad uključimo funkciju „Sensor cleaning“.

Treća mogućnost je programska. Odaberemo funkciju „Dust delete data“, jako zatvorimo blendu i okinemo. Program kasnije očita iz slike (svejedno je da li je snimljena u RAW ili JPEG formatu) greške koje su produkt prašine te ih kasnije s programom kojeg dobijemo na CD-u u kompletu, Digital Photo Professional, ukloni. Sličnu funkciju ima već u upotrebi i Nikon u programu Capture NX.

Već na temelju tih prvih spoznaja možemo primijetiti da nam EOS 400D nudi većinu toga što je mnogima nedostajalo kod EOS 350D. Vjerujem da će opet većini ponešto nedostajati. U prvom redu je mala veličina kamere ono što će smetati fotografe koji u svom radu duže vrijeme drže kameru. U praksi je tako da bez problema u ruci nosiš tešku EOS 1Ds i ruka te zbog dobrog obuhvata mnogo manje boli nego kod nošenja male EOS 400D. Ipak se treba polagano navikavati i spoznavati da nam poduzeća nude u određenim razredima upravo toliko koliko misle da fotografi trebaju i da su to spremni platiti. I canon je mnogo puta dokazao da zna ponuditi upravo to. Više nam nude u višem i skupljem razredu. Posve jednostavna logika koja se zadnjih godina zbog brze promijene foto digitalnih kamera i mnogih pitanja korisnika brzo izgubi. Canon je ponudio kompaktnost, priručnost (sada SET gumb nije više toliko potreban kao kod EOS 350D), te samočišćenje senzora. Nikon veće i dobro obuhvatljivo kućište, više mogućnosti za korekturu snimke prije i poslije snimanja, Olympus još veću kompaktnost i lokalizirane izbornike, Pentax i Sony stabilizaciju slike na senzoru.

Još jednom se treba upoznati s činjenicom da je svaka kamera napravljena za svoju namjenu i svoje upotrebne vrijednosti. Cijena je u prvom redu ta koja je pogrešno shvaćeni element da i od tih kamera najnižeg razreda još uvijek očekujemo previše. Sjetite se podnaslova iz 2003. godine, 4. broja revije za kamere EOS D60, EOS 10D i Nikon D100, „za one koji žele više i siromašne profesionalce“! Danas se svaki profesionalni fotograf nasmije toj tvrdnji. 2003. godine je bilo podosta prigovora. Zbog visoke cijene pravih PRO DSLR kamera tadašnje redakcije kod nas si nisu mogle priuštiti najbolje kamere. I prosječne kamere su najednom postale odlične za profesionalne fotoreportere. U analognom dobu kamere srednjeg razreda ne bi niti u ruke uzeli, a sada su ih na sva usta hvalili.

Nastavak (bajonet) na kameri prihvaća kako EF-S tako i EF objektive.

Veljko Jukič, fotoreporter iz svijeta formule 1, je bio isto tako jedan od njih. No nije mi zamjerio, ali je na vlastitoj koži spoznao da za ozbiljan rad se ne može igrati s neprimjerenom opremom. O tome je također napisao i dva uvjerljiva članka. ( 1 2 ).

Niti danas nije drugačije. Kao što već sam zapisao kod EOS 300/350D, da se ne zaletite u njihovu kupnju, ako želite više. Isto tako ne očekujte da će EOS 400D zamijeniti mogućnosti i upotrebljivost EOS 30D. Što znači, EOS 400D je odlična kamera za svakog prosječnog hobi fotografa koji želi DSLR kameru i zna što ona može. Ali kao i uvijek. Svatko na kraju odabere sebi najprimjereniju.

S dodatnom bljeskalicom je upotrebljivost kamere još veća.

Članak o bljeskalicama i problemima s crvenim očima.
http://www.e-fotografija.com/artman/publish/article_204.shtml
http://www.e-fotografija.com/artman/publish/article_1184.shtml

SLR kamera omogućava korištenje cjelokupnog sistema. Od objektiva (preko 50), bljeskalica, okidača …

Odabir dodatnih podešenja koja nam kamera Canon EOS 400D nudi u izborniku je podijeljeno na pet pojedinačnih prozora. Kada nam se nakon pritiska gumba MENU pokažu na TFT ekranu, isprva su slabo vidljivi. Ne posve bijeli zapisi na sivoj podlozi. Kada se pak sa četverofunkcijskim gumbima pomičemo po podešenjima ista postaju bijela, poveća se kontrast i natpisi su dobro vidljivi. Većinu podešenja u prvom i drugom prozoru možemo odabrati pomoću gumbiju na kameri.

TFT ekran je sada u upotrebi kako za pregled podešenja o zahvatu snimke i njihovih promjena, kao i kod prikaza izbornika. Kod EOS 350D je za gornja podešenja bio namijenjen mali LCD ekran.

Kako je do većine glavnih podešenja moguć pristup pomoću gumbiju na kameri, imamo u prvom prozoru izbornika samo četiri funkcije. Meni odgovara da si pomoću vlastitih podešenja CustomFunc. u petom prozoru, podesim na promjenu rezolucije (Quality) na gumb SET. Red-eye funkciju možete imati uključenu, što znači da vam kod upotrebe bljeskalice ona bljesne par puta i glavni bljesak dođe kada kamera otvara zatvarač. Kada pak ne fotografirate portrete, funkciju možete isključiti. Time štedite energiju u bateriji i manje ste primjetni kod fotografiranja.

U drugom prozoru imamo već više podešenja. Korekciju osvjetljenja u tri snimka, bljeskalice i WB u tri snimka (temperaturu bijele boje), vlastito podešenje WB, promjenu zapisa prostora boje Adobe ili sRGB, promjenu zapisa (korekturu obrade) slike i na kraju testni snimak za naknadno programsko uklanjanje utjecaja prašine na slici.

Treći prozor nam nudi podešenje funkcija kod pregleda fotografija. U odnosu na kompaktne kamere tih podešenja je vrlo malo. Ipak treba znati da fotograf koji koristi DSLR kameru, većinu fotografija dodatno obrađuje. Sada nam Canon kod većine SLR kamera nudi i opciju DirectPrint koja nam daje neke dodatne mogućnosti (izrez, datum, broj kopija, redukciju crvenih očiju, popravak tonova lica…).

Četvrti prozor nam nudi podešenje kamere (uključenje/isključenje ili podešenje vremena rada kamere na čekanju, automatsko rotiranje vertikalno snimljene fotografije, automatsko isključivanje ekrana, podešenje datuma/sata, broj i zapis snimaka, formatiranje kartice).

Picture Style podešenja nam omogućavaju promjenu zapisa slike već u fazi procesiranja u samom Digic II procesoru. Ako ne želite da vaš snimak odmah na monitoru izgleda neoštar, s premalo boja ili kontrasta, možemo sami podesiti te opcije. A kao što možete vidjeti na zadnjoj strani tog članka (ili u članku Kompakt protiv DSLR-a na donjem linku), bolje je da za najveću kvalitetu (ako radite u JPEG formatu) zadržite podešenje „Neutral“ i potom na računalu obradite fotografiju.

Ako ste u dilemi da li uopće ući među korisnike DSLR kamera?
http://www.e-fotografija.com/artman/publish/article_1088.shtml

Možemo si podesiti i vlastita podešenja. Pritiskom na gumb OK se otvori novi prozor (slika ispod).

Zašto uopće trebamo ta podešenja?
http://www.e-fotografija.com/artman/publish/article_712.shtml

Posve po vlastitom izboru možemo podesiti količinu programskog popravljanja oštrine, kontrasta, zasićenja i tona boje.

U petom su podešenja jezika, video funkcije, vlastita podešenja C.Fn., brisanje svih vlastitih podešenja i vraćanje na početne, čišćenje senzora u „utrasonic“ funkciji ili programski, ručno čišćenje senzora pomoći kistova te ispis verzije firmwarea i njegova zamjena pomoću CF kartice.

Pomoću C.Fn (Custom Function) "vlastitih podešenja", možemo odabrati između devet mogućnosti te ih podešavamo ili isključimo. Većinu tih dodatnih podešenja treba u prvom redu iskusni fotograf.

Prvo je dobrodošla svima. To je mogućnost za podešavanje dodatne funkcije gumbu SET. Možemo odabrati između rezolucije i kompresije slike, elektronske korekture oštrine, tonskih vrijednosti, kontrasta i zasićenja boja, brzog pregleda fotografija i pomak između točaka izoštravanja. Obzirom na to da na kameri već imamo gumb za pomak točaka izoštravanja (desno gore na zadnjem dijelu kamere) i z brzi pregled slika (drugi donji kod TFT ekrana), zanimljive su postavke za podešenje rezolucije i kompresije slike, elektronska korektura oštrine, tonskih vrijednosti, zasićenja i kontrasta. Za mene je najupotrebljivije podešavanje rezolucije i kompresije.

Kod odabira programskog popravka efekta prašine na senzoru, koji je već vidljiva na slici, možemo odabrati prozor OK. Otvori se novi prozor s natpisom da napravimo testnu snimku. Nakon snimke će vam se zapisati informacija obzirom na prašinu koja je na prednjem low-pass filtru. Na ekranu je vidljiva informacija koji dan i sat ste napravili sliku koja će kasnije u programu „Digital Photo Professional“ kojeg ste dobili s kamerom poslužiti za primjer gdje se na vašim slikama nalazi greška koja je posljedica prašine na senzoru.

U četvrtom prozoru je funkcija format. Ne tražite je drugdje.

U petom prozoru su glavne funkcije Custom Function i Sensor Cleaning.

Drugo upotrebljivo podešenje nam omogućava redukciju šuma kod dužih vremena osvjetljavanja. Zanimljive su još mogućnosti „Mirror lockup“ (kod pritiska na okidač se zrcalo digne, a zatvarač se otvori na slijedeći pritisak okidača), mogućnost podešenja različitog vremena kod rada bljeskalice i podešenje AF/AE zaključavanja pod različitim mogućnostima i gumbima.

Canon je u kameru EOS 400D dodao funkciju, koju su nam predstavili na njihovoj stranici u intervjuu prije dvije godine. Njihov predstavnik je tvrdio da će ju koristiti kada će tehnologija biti jeftina da ju mogu staviti u kamere nižeg razreda. Olympus nam je 2003. godine kao prvi predstavio u kameri E-1 sistem za čišćenje senzora koji uklanja male djeliće prašine s njega. Sistem je zadovoljavajuće radio i spašavao korisnike kod poteškoća s točkicama na fotografiji. Početkom 2006. godine se na internetu pojavila opća rasprava o prašini na senzoru. Sve više korisnika ga je doslovce tražilo na sve moguće načine koji s fotografijom nemaju nikakve veze. Svejedno je prašina bila i još je uvijek prisutna. Očito je Canon primijetio te rasprave isto kao što su i servisi imali mnogo posla s tim problemom i u EOS 400D je već ugrađen njihov vlastiti sistem čišćenja senzora. Iskoristili su tri načina odnosno mogućnosti uklanjanja prašine.

Članak o teškoćama "Prašina na senzoru"!
http://www.e-fotografija.com/artman/publish/article_680.shtml

Prvi je poseban antistatički premaz (i Sony ga koristi kod svojih senzora), koji odbija manje i lagane komadiće da se ne zalijepe na senzor.

U prozoru Custom Functions možemo odabrati različita podpodešenja. Jedan od njih je podešenje rada SET gumba, podešenje popravka šuma kod duljih vremena osvjetljavanja, podešenje rada AF preko guma (zvjezdica)…

Ako ste se izgubili u postavkama ili vam je netko promijenio iste imate mogućnost sve vratiti na početak.

Kod podešenja Sensor cleaning imate mogućnost uključiti čišćenje kod svakog uključenja/isključenja kamere, isključiti tu funkciju da kamera bude brža kod uključivanja ili da sačuvate bateriju, odnosno u funkciji „Clean now“ možete sami uključiti funkciju čišćenja pomoću piezo elektronskog elementa koji proizvodi visokofrekventne vibracije.

Za veće i ljepljivije sse brine piezo element s visokofrekventnim vibracijama koje stresu prašinu koja nije prejako zalijepljena za senzor. Senzor se čisti u tom načinu sa svakim uključenjem ili isključenjem kamere. U izborniku taj način možemo isključiti i koristimo ga tako da sami uključimo funkciju SensonCleaning.

Treća mogućnost je programska. Odaberemo funkciju Dust Delete Data, jako zatvorimo blendu i okinemo. Program očita iz slike (mora biti snimljena u RAW formatu) greške koje su posljedica prašine i kasnije ih s programom Digital Photo Professional ukloni. Sličnu funkciju ima u upotrebi i Nikon s pomoću programa Capture NX.

Već na temelju tih prvih spoznaja, hoćemo primijetiti da nam EOS 400D nudi mnogo stvari koje su većini nedostajale na EOS 350D. Vjerujem da će opet većini štošta nedostajati. Nadasve je mala veličina kamere ono što će smetati sve fotografe koji u svojem radu dulje vrijeme drže kameru u ruci. U praksi je tako, da lakše nosiš težu i veću EOS 1Ds i ruka te manje boli zbog dobrog obuhvata nego kod nošenja male EOS 400D. S vremenom se polako treba priviknuti i spoznati da nam poduzeća nude u određenim razredima samo toliko koliko misle da fotografi trebaju i spremni su to i platiti. Više nude u višem i skupljem razredu. Posve jednostavna logika koja se zadnjih godina zbog brze promijene foto digitalnih kamera i mnogih pitanja korisnika brzo izgubi. Canon je ponudio kompaktnost, priručnost (sada SET gumb nije više toliko potreban kao kod EOS 350D), te samočišćenje senzora. Konkurentne kamere za druge korisnike nude druge prednosti. Nikon veće i dobro obuhvatljivo kućište, više mogućnosti za korekturu snimke prije i poslije snimanja, Olympus još veću kompaktnost i lokalizirane izbornike, Pentax i Sony stabilizaciju slike na senzoru.

Kada ste u funkciji MENU, pritisnite gumb DISP na kameri i otvorit će se prozor u kojem ćete vidjeti glavne postavke koje ste podesili u prozorima izbornika.

Kod pritiska na gumb ISO na zadnjem dijelu kamere vam se otvori mogućnost odabira. Između parametara se najbrže pomičete kotačićem kod okidača.

Odabir funkcije izoštravanja.

Odabir mjerenja svjetlosti.

EOS 400D u praksi

Naglašavam još jednom. EOS 400D je kamera najnižeg DSLR razreda i tomu odgovarajuće pripremljena za rad, korištenje i ima takve tehničke mogućnosti. Upoznavanje s njom je za svakog Canon korisnika vrlo jednostavno. Drugi koji su dao sada imali SLR kamere drugih proizvođača će se na Canon filozofiju gumbiju i izbornika tek priviknuti. Nije komplicirano te si glavne postavke vrlo brzo podesimo po vlastitom ukusu.

Rad s kamerom je jednostavan dokle ju koristimo za hobi fotografiju. Znači da ne trebamo brzi rutinski rad. Mnoštvo gumbiju, uvijek potreban pogled na zadnji dio kamere gdje je LCD ekran su smetnja da bi kamera nudila još veću jednostavnost i brzinu u radu. Ali brzom radu nije niti namijenjena.

Objektiv 18 - 55mm, f/3,5-5,6 II (koji je dodan u kit ponudi) je druge generacije. Za kameru EOS 350D je promijenjen oblik vjerojatno prilagođen senzoru veće rezolucije (8MP). Na žalost ima plastični nastavak za na kameru. Fotograf koji više puta mijenja objektive, takvim rješenjem neće biti zadovoljan. Jer vam se brzo dogodi da s metalni nastavkom na kameri odljuštite komadić plastike koji potom može pasti na leću objektiva, u njega ili čak u unutrašnjost kamere. Iako taj pristup ima svoju pozitivnu stranu. Za solidnu optičku snagu kakvu treba hobi fotograf, treba odbrojiti malo novaca. Priključak je EF-S. Tako da objektiv za sada možemo upotrebljavati samo na EOS 20/30D, EOS 300/350D i EOS 400D.

Osnovni motiv

100ISO

100ISO. Kod današnjih DSLR kamera je ocjena kvalitete slike jako relativan pojam. Već u kameri imamo različite postavke obzirom na procesiranje slike. Mnogo možemo napraviti u obradi slike na računalu. Danas možemo reći da u kasnijoj obradi slike za čak 50% mogu popraviti kvalitetu slike u smjeru prihvatljivijeg izgleda za naše oko. Zato previše raspravljati o kvaliteti i raditi veće usporedbe niti nije moguće. Mogu ocijeniti da nam EOS 400D i kit objektiv EF-S 18-55, f/3.5-5.6 II daju vrlo dobru kvalitetu slike. Naravno ako znamo podesiti parametre u kameri, odnosno, ako je moguće ostaviti ih na nuli i kasnije u programu obraditi fotografiju.

400ISO

400ISO. O kakvom izrazitom šumu ili gubitku tonskih vrijednosti još se ne može raspravljati. Canon je poznat po odličnim algoritmima za popravak šuma.

1600ISO

1600ISO. Senzor od 10M točaka ima svoja ograničenja. Canon se nije odlučio za još veću mogućnost od 3200ISO. Iako je šum još uvijek savladiv.

Od 100 do 1600ISO (odozgo prema dolje). Sam šum više nije problematičan za uobičajen način fotografiranja. Vidljiviji je efekt gubitka tonskih vrijednosti. Ali kod manjih tonskih korektura niti nije mnogo primjetan. U slučaju da vidite fotografiju snimljenu kod 1600 ISO bez usporedbe kod dugih osjetljivosti, greške do A4 dimenzija nećete niti primijetiti.

Gornja slika jače tonski popravljana u programu. Tu već lakše primijetimo teškoće kod odabira veće osjetljivosti. Slika ima kod veće osjetljivosti nešto manje podataka. Time smo ograničeni kod daljnjeg popravka fotografija.

Osnovni motiv snimljen kod 1600ISO i ekspoziciji od 1 sekunde.

Osnovni motiv snimljen kod 1600ISO i ekspoziciji od 1 sekunde. Lijevo s uključenom funkcijom NR long exp., desno bez.

Osnovni motiv snimljen kod 1600ISO i ekspoziciji od 1 sekunde. I bez uključene funkcije je šum slabo vidljiv da razlike teško primijetimo.

Kupiti kameru s kit objektivom?

Kvalitetom slike s kamerom EOS 400D i kit objektivom EF-S 18 - 55mm, f/3,5-5,6 II sam sa stanovišta hobi fotografa bio u potpunosti zadovoljan. Naravno u mojim mjerilima. Istina je da je kod DSLR kamera sama kvaliteta slike teže mjerljiva. Ovisi dosta o kvaliteti samog objektiva. I tada može doći do novih kompromisa. Bolji objektiv je već u rangu cijene tijela kamere EOS 400D. Ali kao što je iz slika vidljivo, nekakve velike razlike između kit objektiva EF-S 18 - 55mm, f/3,5-5,6 II i EF 17 -40mm, f/4 L niti nema (jedan od usporednih testova je već bio objavljen prilikom dolaska kamere EOS 300D s kit objektivom, KLIK). Naravno, s detaljnim pregledom detalja i većih povećanja pojavljuje se razlika. Ali one za hobi fotografa nisu tako bitne da bi samo za L objektiv dao toliko novaca kao i za samo tijelo kamere EOS 400D.

Osnovni motiv. 100ISO, objektiv EF-S 18 - 55mm, f/3,5-5,6 II, snimljeno uz f/8, pri 18mm.

Osnovni motiv. 100ISO, objektiv EF 17 - 40mm, f/4 L, snimljeno uz f/8, pri 17mm. U usporedbi možemo primijetiti razliku u kutu zahvata kod razlike u žarišnoj duljini od samo 1 mm. Istovremeno je drugačiji tonski zapis objektiva EF-S 18-55mm i podosvjetljenje za 0.4EV. 17-40mm L nam daje neutralnije tonove dok 18-55 u osnovi daje toplije tonove. Razlike u tonskom zapisu (štihu) objektiva i mogućem nepreciznom zatvaranju blende su primjetne u prvom redu kod objektiva različitih skupina kvalitete.

EF-S 18 - 55mm, f/3,5-5,6 II. 18mm. Prisutna je kromatska aberacija (pomak boje) i u kombinaciji s EOS 400D je oštrina zadovoljavajuća.

EF 17 -40mm, f/4 L. 17mm. U protusvjetlosti (desna traka) je manje kromatske aberacije, na lijevoj strani nema bitne razlike. I oštrina u širokom kutu je ista. Obzirom na cca 8x u razlici cijene, objektiv EF-S 18-55mm se u tehničkom pogledu dobro drži u odnosu na 17-40mm L.

EF-S 18 - 55mm, f/3,5-5,6 II. 28mm. I kod još dosta širokog kuta primijetimo samo nešto veću kvalitetu u oštrini na račun 17-40mm f/4 L.

EF 17 -40mm, f/4 L.28mm. Da se primijete bitne razlike u usporedbi, slike treba ispisati na foto papir ili ih pregledavati na kvalitetnom ekranu. Upravu su ekrani ti elementi koji varaju i mogu uzrokovati posve pogrešne rezultate.

EF-S 18 - 55mm, f/3,5-5,6 II. 35mm. Kod 35mm može primijetiti prve „veće“ razlike. Ali još uvijek mogu tvrditi da je objektiv 18-55mm dobar odabir, te ako niste među zahtjevnim fotografima i onima koji trebaju robusne objektive, kit objektiv je dobar odabir. Njegova kvaliteta i upotrebljivost posve opravdavaju cijenu.

EF 17 -40mm, f/4 L. 35mm. U ekstremnim širokim kutovima (gore) uopće nema velikih razlika između objektiva (naravno osim loših komada). Tako da 17-40mm L počne svoju cijenu i ima L (Luxury) opravdavati tek na početku srednjih žarišnih duljina. Kromatska aberacija je skoro u potpunosti nestala te je također i oštrina sada vidno bolja. Ali kako je već opisano. Objektiv 8x višom cijenom negdje mora pokazati i višu kvalitetu.

EF-S 18 - 55mm, f/3,5-5,6 II. 40mm. Samo na boljim ekranima ili na foto papiru ćete primijetiti malo manju oštrinu i minimalnu kromatsku aberaciju.

EF 17 - 40mm, f/4 L. 40mm. Ako bi gledali na objektiv samo sa stanovišta oštrina/cijena, tada 8x više cijena ne opravdava taj omjer. U ovoj usporedbi je primjetan topliji ton slike iz 18-55mm objektiva u odnosu na neutralniji iz 17-40mm L.

EF-S 18 - 55mm, f/3,5-5,6 II. 50mm.

Izrez 1:1. EF-S 18 - 55mm, f/3,5-5,6 II. 50mm. Zapis je usporediv kao da smo ga ispisali na papir u veličini 22x33cm u punoj kvaliteti bez interpolacije. Oštrinu bi još mogli popraviti pomoću programa. Objektiv 18-55mm pokazuje i kod prikaza detalja u usporedbi sa 17-40mm L da je više nego dobar odabir za hobi fotografa koji za veću kvalitetu i nadasve cijenu nije spreman posegnuti u džep.

EOS 400D, 18-55mm, 100ISO, 18mm, 1/200sek., f/9. U praksi se kit objektiv odlično pokazao. Brzo izoštrava, kvaliteta slike je u kombinaciji sa EOS 400D za hobi fotografa posve zadovoljavajuća.

EOS 400D, 18-55mm, 100ISO, 18mm, 1/200sek., f/8.

EOS 400D, 18-55mm, 100ISO, 18mm, 1/200sek., f/8.