|
|
|
|
DIWA test
Canon S2 IS – Panasonic FZ5 – Sony H1 / DIWA Awards test
By Matjaž Intihar, prijevod Željko Božić
Oct 31, 2005, 22:15
|
|
Canon S2 IS – Panasonic FZ5 – Sony H1 / DIWA Awards test
Kao što je već najavljeno hibridne kamere iz razreda 8M točaka su izgubile svoju namjenu. Te moćne, ali skupe kompaktne kamere zbog cjenovnog pritiska DSLR kamera polako nestaju s polica. Njihov primat kamera široke upotrebljivosti i velike jednostavnosti sve više preuzimaju kamere iz ultrazoom razreda. Dosta vremena je vodeća firma u tom razredu bila KonicaMinolta s kamerama serije Z. Ove godine je kamera KonicaMinolta Z5 dobila ozbiljne konkurente. Canon PowerShot S2 IS (prvi test i fotografije), Panasonic DMC-FZ5 i Sony DSC-H1.
Iz svoje dugogodišnje prakse u testiranju foto opreme znam da se kompaktne i u zadnje vrijeme DSLR kamere najnižeg razreda kupuju prije svega slijedećim redoslijedom. Po imenu i prepoznatljivosti kamere, koliko se kupcu dopadne kamera, čitanje testova, mišljenje iskusnih kolega i djelomično utjecaj trgovca kod neodlučnih kupaca. Više puta se moglo pročitati različita mišljenja korisnika testiranih kamera o njihovoj upotrebljivosti i kvaliteti. Uglavnom sa stanovišta koja nam kamera u odnosu na konkurente u istom razredu nudi najviše za uložen novac. U većini slučajeva korisnik previše hvali onu koju koristi. Ne razmišlja o mogućnosti da, na po njemu odličnoj kameri, neki drugi korisnik treba neke druge funkcije. I na taj način teško dođemo do pravog mišljenja. A to u svakom slučaju nije koja je kamera u određenom razredu najbolja. Već samo koja kamera nam za određenu namjenu nudi najviše. I uvijek napišem! "Najbolje kamere nema i nikad je neće biti". I upravo niti između ove tri nećemo naći najbolju.
Kućište
Zanimljivo je da se tu kose mnoga mišljenja. Odaziv većine kojima sam pokazao kamere je bio sličan. Najprije su posegli prema Sony H1. Zašto? Canon S2 IS već u neku ruku poznaju preko S1 IS, čuli su za tu kameru i pogled prenesu na ostale predstavljene. Panasonic FZ5 je namanja od njih, i time je pomalo neprimjetna i većini nepoznata. Sony H1 pak brzo privuče pogled zbog imena i oblika kućišta. Odmah im lijepo sjedne u ruku, tada primjete velik ekran (kažu televizor), nešto malo su o kameri čitali ili slušali i pozitivno mišljenje je odmah tu. Ipak se nakon detaljnijeg pregleda mišljenja brzo podijele. Dok netko želi kameru veličine H1, drugi pak žele manju FZ5. Jedan od razloga je da je u ruksaku uvijek premalo prostora. Treći si pak radije uzmu u ruke S2 IS. Tako brzo dođemo do saznanja da jednoglasnog mišljenja o obliku, veličini i težini kamere nema niti će ga ikada biti.
Od isprobanih kamera su u mjerama i težini veće ili manje razlike. Svaka firma je kameri dodala svoju filozofiju rada i različite korisničke vrijednosti. Razliku u mjerama i težini brzo promijene baterije. S2 IS koristi četiri AA baterije, H1 dvije, dok FZ5 ima Li-Ion bateriju.
|
Kamera |
Canon S2 IS |
Panasonic FZ5 |
Sony H1 |
|
Veličina |
113x78x76mm |
108x68x85mm |
108x81x82mm |
|
Težina s baterijama |
505g |
326g |
460g |
Ako bi sam kupovao kameru i kupnju bazirao samo na osnovi kućišta i držanja kamere, najteže bi me uvjerila FZ5. Mala težina i jednostavan oblik nasuprot je S2 IS i H1, te ne ulijeva povjerenje u njenu čvrstoću i dobar rad. I baš tada kada izrekneš takvo opće mišljenje, na osnovi drugih odgovora i argumenata, saznaš da upravo netko drugi tu kameru bira zbog tih meni negativnih karakteristika. Zato prije kupnje treba saznati nešto više da bi s kamerom bili zadovoljni u praksi.
Pogledom na gumbe za podešavanje između kamera nalazimo djemomičnu usporedivost. S2 IS mi se mi čini najviše popunjena s njima, a najmanje FZ5. Ali pogled vara jer i FZ5 kao i H1 imaju dvostruke funkcije na četverosmjernom gumbu, dok S2 IS ima neke od njih odvojene.
Kad pak kameru primimo u ruke, stavimo baterije i memorijsku karticu te potražimo gumb za uključenje brzo uvidimo da je pisanje o primjerenosti vrlo subjektivno. Svaka kamera ima na svoj način dobru ergonomiju, mjere, težinu, odnosno pravilno postavljene gumbe za podešavanje.
Već i sam način uključenja kao i isključenja kamere je kod sve tri drugačiji. U tom početnom dijelu sam primjetio da se u fazi rada s kamerom uprkos velikom kućištu i rukohvatu, H1 teže drži u ruci. Dok se kod S2 IS i FZ5 promjena žarišne duljine obavlja kod okidača s kažiprstom, kod H1 to radi palac desne ruke na zadnjem dijelu kamere. Zato kameru ne stisnemo do te mjere da ju čvrsto držimo u ruci u toku samog upravljanja. Cijelo vrijeme sam imao osjećaj da će mi kamera opasti iz ruke ako sam htio koristiti samo jednu ruku. Ako samo na temelju držanja kamere (recimo kod kupnje) dobiješ osjećaj odlične ergonomije i mogućnosti rukavanja kamerom, možeš u toku rada zaključiti da nije tako. I ta mana za druge može biti prednost. S2 IS i FZ5 nam omogućavaju pomak žarišne duljine gumbom kod okidača. Što znači da nam kažiprst služi za dvije stvari. Pomak žarišne duljine i okidanje. Kod H1 palcem pomičemo žarišnu duljinu, a kažiprst nam je cijelo vrijeme na okidaču i tako smo kod okidanja s H1 za djelić sekunde brži. Upravo je zanimljivo kako neki s tako nevažnim stvarima dobiju argumente za svoju konačnu i ispravnu odluku za kupnju upravo "one prave" kamere.
Podešenja
Kod svake kamere uključenje se vrši na različit način. I brzina odziva i pripremljenost kamere za slikanje je različita. S2 IS je vrlo brza i za prvu sliku je spremna u samo jednoj sekundi. H1 treba skoro pola sekunde više, a FZ5 još dodatne pola sekunde. Nakon uključenja je upravo suprotno. FZ5 najbrže izoštrava. Razlike se tu ipak ne mjere u pola sekunde, nego u dijelićima sekunde. U nekim slučajevima je ipak bilo toliko razlike da je S2 IS kod izoštravanja vidljivo sporija.
Podešenje osvjetljenja, kako programskog, scenskog i ručnog, sve tri kamere nam nude na okretnom gumbu na gornjoj strani kamere. U scenskim postavkama jedino nam FZ5 nudi i pisanu informaciju na koji način odabrano programsko podešenje radi.
Kod prioriteta blende i prioriteta zatvarača te u "M" ručnom načinu, samo kod FZ5 je potrebno, da za prebacivanje između vremena osvjetljavanja i brzine zatvarača pritisnemo poseban gumb (EXPOSURE). Kod S2 IS iskoristimo za pomak šetverosmjerni gumb na zadnjoj strani kamere, a kod H1 okretni gumb na gornjem prednjem dijelu rukohvata, ispod okidača. Za rad u M, A i S zbog potrebe za stalnim pritiskanjem gumba, FZ5 je nespretna.
Za obiteljsko ili turističko fotografiranje nam sve tri kamere nude mogućnost podešavanja većinu glavnih funkcija gumbima na samoj kameri ili se nalaze na samom početku izbornika (MENU) – FZ5, H1 ili (FUNC) – S2 IS. Sve tri kamere imaju svoju filozofiju što i kako punuditi od podešenja. S2 IS nam nudi kod pregleda najviše. H1 i FZ5 su u dodatnim podešenjima vrlo skromni. Ali se isto tako moramo zapitati da li nam sve tefunkcije za vrijeme fotografiranja i trebaju. Ponekad dobro dođe kakva dodatna funkcija. Zahtjevniji ili više računarski usmjereni korisnici se vrlo rado s njima poigraju. U većini slučajeva za ozbiljan rad ih ne trebamo i koristimo samo osnovna podešenja. Odabir, želje i korisnička vrijednost svih mogućih podešenja je uvijek na korisniku kamere.
Velika korisnička vrijednost kamera s 12X zoomom
 |
| 6mm (36mm ekv.35mm) |
 |
| 72mm (432mm ekv.35mm) |
 |
| 72mm (432mm ekv.35mm) i 4X-ni digitalni zoom |
Kamere
Canon Power Shot S2 IS nam pomoću gumbiju na kameri omogućava trenutni pomak između načina mjerenja svjetlosti, pomak točke izoštravanja, više snimaka u sekundi i podešenje samookidača, makro (normal, super makro), pregleda slika te podešenje bljeskalice. Zanimljivo je da kod kamere S2 IS nisu ostavili mogućnost uključenja/isključenja stabilizacije slike IS. To je bilo moguće kod prethodnice S1 IS i isto tako je moguće kod FZ5 i H1. Ipak postoji kao jedina mogućnost da se koristi gumb za brzi pristup (S) gdje se može staviti jedna od devet funkcija, između ostalog uključenje/isključenje i način rada IS-a. S2 IS jedina ima odvojeni gumb za pristup glavnim podešenjima preko gumba FUNC (EV, WB, ISO, tonske korekture, bracketing, korekturu snage bljeskalice, rezolucija video i foto zapisa). Pomoću gumba MENU dolazimo do rjeđe korištenih postavki. S2 IS tamo skriva najviše. Tu možemo podesiti C (vlastiti) set parametara. U tom načinu, kamera će uvijek raditi po tim parametrima koje smo preko izbornika odabrali i spremili (save Settings). Imamo još mogućnost podešenja intervalnog snimanja, više snimaka za redom s razmakom od 1 do 60 minuta. Ima S2 IS još jednu posebnost, odabir "vlasitih boja". Na okretnom gumbu gdje su programska podešenja, odaberemo ikonu "My Colors" te se nakon pritiska na FUNC prošećemo izbornikom kroz razne mogućnosti. Možemo promijeniti ton kože (svjetlije, tamnije), odabrati samo određenu boju, naglasiti ju, promijeniti s drugom i snimiti samo jedan ton, a ostalo će biti crno-bijelo, itd. "My Colors" i "intervalometar" su vrlo zanimljive mogućnosti i onaj tko će imati S2 IS neka ih obavezno isproba. Spomenuti treba još i mogućnost ručnog fokusiranja i fotografiranja kod udaljenosti od 0 cm u supermakro funkciji. Super makro uključimo tako da kad uključujemo standardnu makro funkciju, gumb držimo pritisnut još jednu eskundu. S2 IS nam pred krasičnog "bracketinga" s tri korigirana podešenja omogućava još i "focus" bracketing. Kamera nam omogućava rad s bljeskalicom na drugu zavjesicu. Kod snimanja videa rezolucije 640x480 točaka imamo mogućnost fotografiranja i u punoj rezoluciji. Kamera ima gumb za snimanje na zadnjem dijelu i tako je okidač slobodan. Jednako tako možemo mijenjati žarišnu duljinu u toku snimanja (H1 i FZ5 ne omogućavaju). U slabim svjetlosnim uvijetima nam može pomoći (ako ju uključimo u izborniku) zelena lampica za doosvjetljavanje. Ekran se kod različitog intenziteta svjetla sam posvjetli ili potamni i time lakše vidimo motiv.
Panasonic DMC-FZ5 je obzirom na skromni izbor podešenja vrlo prihvatljiva za korisnika. Nudi sve što je potrebno za kvalitetan zahvat fotografije i izbjegava mnoštvo dodatnih podešenja. Pored osnovnih funkcija osvjetljenja, nudi se još uključenje/isključenje stabilizacije slike »MEGA O.I.S.« i trenutan prelazak na podešenje korekture ekspozicije i WB (nivoa bijele boje) i bracketing tri snimke s korekurom ekspozicije i WB. Do WB bracketinga dođemo samo ako u izborniku imamo podešeno na ručni odabir WB. Kamera nam nudi još jednu zanimljivost. Možemo pomoću gumba "FOCUS" podešavati oštrinu (uključivanje u izborniku), te ju tada zaključati. Time djelomično izbjegnemo kašnjenje kod okidanja (kompaktne kamere ga još uvijek imaju) kod motiva kod kojih unaprijed znamo gdje treba biti oštro. Treba paziti na činjenicu da se bljeskalica ne digne sama iz ležišta čak i kad je potrebna. Gumbom na zadnjoj strani ju dignemo i tek tada joj možemo mijenjati način rada. U lošim svjetlosnim uvijetima izoštravanje potpuno samostalno pređe iz centralnog u široki način. Na taj način nam kamera lakše izoštri u lošim svjetlosnim uvijetima. U elementu izoštravanja je najbrža. FZ5 nam prilagođava sliku na ekranu obzirom na jačinu svjetlosti i jedina nam nudi prikaz mreže na ekranu za lakše izravnavanje motiva. Ipak se u izrazito slabim svjetlosnim uvijetima ne prilagodi uvijetima kao S2 IS ili H1. Na ekranu možemo već u fazi zahvata vidjeti histogram te odmah nakon slikanja nam trepće preosvjetljeni dio slike (kod S2 IS obje mogućnosti su moguće samo kod pregleda slike dok H1 u oba slučaja nudi histogram, ali nema prikaz preosvjetljenosti). FZ5 je jedina koja nam nudi TIFF format zapisa koji ne gubi kvalitetu. Naravno da je zbog toga datoteka približno 10 puta veća od JPEG zapisa. Na slikama nisam primjetio bitnih razlika u kvaliteti. Za sve koji vole pratiti motiv i žele da pozadina bude mutna imaju u scenskim programima "panning". U tim postavkama imamo još mogućnost "info", da možemo pročitati za što se koristi ta funkcija kako radi. Potpuno samostalna je funkcija "Flip animacija" koja nam omogućava spojiti više slika (20) i predstaviti ih kao animaciju.
FZ5 ima kod pregleda slika još jednu zanimljivu i upotrebljivu funkciju. Već snimljene fotografije, za koje znamo da ne trebamo visoku rezoluciju, možemo promijeniti istu (prema dolje) te tako osloboditi prostor za nove snimke ili slici u kameri već napravimo izrez i kao takva je spramna za ispis ili pregled.
U video zapisu je skromna. Snimak je u niskoj rezoluciji i u toku snimanja ne možemo mijenjati žarišnu duljinu. FZ5 prije svaga namijenjena fotograiranju. U tom segmentu je odlična i nadsve jednostavna za upotrebu.
Sony DSC-H1 ima najmanje posebnosti u postavkama. Sve je poznato već iz njihovih prijašnjih kamera (osim mogućnosti stabilizacije slike). Ozirom na to je odgovarajuća za sve ono koji žele jednostavnost upravljanja, te bace pogled na upute i nađu što se sve skriva ispod gumbiju i u izborniku. Četvrerofunkcijsku gumb služi za trenutno postavljanje rada bljeskalice, makroa, samookidača i brzog pregleda slika. Ima također i gumb za uključenj/isključenje funkcije stabilizacije slike. Odvojena i dobro došla je mogućnost da pritiskom na donji desni gumb dođemo do mogućnosti podešenja rezolucije. Za sve one koji još uvijek vole slike formata 10x15cm, imamo mogućnost zapisa stranica za format 3:2. U MENU imamo mnogo podešenja korektura zapisa. Manji nedostatak je da se kroz izbornike ne možemo šetati u krug nego samo s lijeva na desno i obratno. Tako moramo proći opet kroz sve, ako se želimo vratiti do prve. Posve na kraju je još dostup do SetUp podešenja. Kod ove kamere je Sony dostup do SetUp podešenja malo zakomplicirao. Naravno, samo do onda dok ne upoznamo kameru i na priviknemo se na brzi prelazak kroz podešenja. Jedina je od kamera koja ima ugrađenih 32Mb memorije. Ekran od 2.5 inča se prilagođava svjetlosnim uvijetima i prikazuje zadovoljavajuće ispisan motiv i u svjetlosno lošijim uvijetima. Kao i FZ5, i H1 koristi crvenu lampicu za doosvjetljenje motiva. Ipak je kod H1 snažnija nego kod S2 IS i FZ5. Jedino H1 nudi automatsko dizanje bljskalice ako ju uklučimo na četverofunkcijskom gumbu. U funkciji pregleda slika, nam kao i FZ5 nudi promjenu rezolucije.
Obzirom na činjenicu da nam H1 nudi većinu podešenja na gumbima na kameri ili na početku izbornika te da nema ostalih "posebnih" podešenja, kamera je fotografu ugodna za rad. S njom i njezinim funkcijama se brzo upoznamo, te odlično odrađuje posao za koji je kao kompaktna kamera namjenjena. A to je u konačnici uvijek samo uhvaćeni trenutak i kvalitetna fotografija u obiteljskom albumu. Naravno niti kod H1 ne možemo mimoići mogućnost kvalitetnog snimanja videa u MPEG1 kompresiji. Na žalost, za vrijeme snimanja, ne možemo mijenjati žarišnu duljinu.
Puno važnije je od ustanovljavanja koja je kamera "bolja", da se s istom što prije upoznate te da iskoristite sva podešenja koja nudi i da ih znate iskoristiti. Najvažnija su tako i tako programska podešenja, odabir prave rezolucije, ISO osjetljivosti te na koju drugu možemo i pričekati koju sekundu dulje ako se skriva negdje u izborniku. Većina fotografa tako i tako tu količinu mogućnosti i ne upotrebljava.
Glavne tehničke karakteristike kamera
|
Kamera |
Canon S2 IS |
Panasonic FZ5 |
Sony H1 |
|
Rezolucija |
2592x1944 |
2560x1920 |
2592x1944 |
|
Tip/veličina |
CCD – 1/2.5” |
CCD – 1/2.5” |
CCD – 1/2.4” |
|
ISO |
50-400 |
80-400 |
64-400 |
|
Objektiv |
36 – 432mm |
36 – 432mm |
36 – 432mm |
|
Svjetlosna snaga |
2.7 – 3.5 |
2.8 – 3.3 |
2.8 – 3.7 |
|
Makro |
0cm |
5cm |
2cm |
|
Dig. Zoom |
4X |
4X |
2X |
|
Vremena osvj. |
15sek.- 1/3200 |
8sek.-1/2000 |
30sec.-1/1000 |
|
Video |
640x480 |
320x240 |
MPEG VX |
|
TFT ekran |
1.8” |
1.8” |
2.5” |
|
Rezolucija |
115.000 |
130.000 |
115.000 |
|
Zapis |
JPEG |
JPEG, TIFF |
JPEG |
|
Kartica |
SD |
SD |
MS |
|
Baterije |
4AA |
Li-Ion |
2AA |
Objektiv
Glavna prednost kod tih kamera su objektivi, s 12x opsegom žerišnih duljina. Loša stvar u digitalnoj tehnici je da ne možemo objektive međusobno uspoređivati. U analognoj kameri je bilo jednostavno. Uzeli smo isti film, snimili iste motive pod istim svjetlosnim uvijetima i test na različitim kamerama je bio napravljen. U digitalno vrijeme je drugačije. Nema istog filma, niti istog razvijanja. Sada imamo različite CCD-e i u prvom redu različito "razvijanje" – procesiranje podataka do završnog zapisa. I u tim procesima se može dogoditi svašta na što objektiv nema utjecaja. Te tako samo mogu napisati tehničke podatke (u gornjoj tabeli). Iste su žarišne duljine, minimalne razlike u svjetlosnoj snazi, i različiti natpisi na objektivima. Razumljivo je da Canon ima svoj, Panasonic već nekoliko godina prijateljuje s vrlo cijenjenom Leicom. Koliko su ti objektivi svarno Leica kvalitete se ne zna, ali kažu da je Panasonic njihova zadnja slamka za spas iz financijskih i razvojnih problema. Sony je u razvojnoj fazi imao na objektivu Carl-Zeiss. Ova sada ima natpis Sony. Koliko je toj promjeni doprinjela povezanost Sony – KonicaMinolta kod DSLR objektiva se ne zna.
Bitna stvar kod tih objektiva, odnosno svih triju kamera je da fotograf najednom dobije izvanredne optičke žarišne duljine. 432mm (ekv. 35mm). Za takve žarišne duljine velika svjetlosna snaga nije mačji kašalj, pogotovo ako o kameri misli fotograf koji prelazi iz analogne u digitalnu tehniku.
Svi tri objektiva su u isključenom stanju dobro zaštićeni tako da se baš ne pozna svaki udarac po kućištu objektiva. U tom elementu je S2 IS još najslabije zaštićena. I FZ5 i H1 imaju dodatnu metalnu zaštitu na čiji se unutrašnji rub uviju nastavci za dodatne predleće. S2 IS ima u tu svrhu plastični bajonet i treba s prednjeg dijela objektiva odstraniti plastiku.
 |
| U usporedbi s prethodnikom S1 IS, oblik je sličan. Primjetno je veći objektiv. |
 |
| Kod S2 IS moramo za rad i pomak u podešenjima ručno dignuti bljeskalicu iz ležišta. |
 |
| I kod FZ5 bljeskalicu treba ručno dignuti iz ležišta. |
 |
| Ako vam se kamera po obliku sviđa ili ne, to nije mjerilo njene kvalitete ili upotrebljivosti. |
 |
| Objektiv je vrlo dobro zaštićen metalnim ležištem. Unutrašnji dio je iz tvrde plastike. |
 |
| Oblik H1 je vrlo upadljiv i većina ju želi ogledati. |
 |
| Sony H1 nam sama digne bljeskalicu, ako smo na kameri tu funkciju rada uključili. |
Stabilizacija slike
Sve tri kamere nam omogućavaju način stabilizacije potresanja. Svaka ima svoj sistem, Canon ga naziva IS (Image Stabilizer), Panasonic, MEGA O.I.S. (Optical Image Stabilization), Sony, Super Steady Shot. Bitnih razlika u radu nisam opazio. Važnije je koliko smo mirni kod snimanja i nježni na okidaču. Primjetna je ipak u jednoj funkciji da je Canon išao korak naprijed i ponudio pored stalnog rada stabilizacije i samo kod pritiska na okidač, još i "panning" stabilizaciju – praćenje motiva. Sistem je prenešen is DSLR objektiva i tako je Canon kao pionir optičke stabilizacije slike i kod kompaktnih kamera otišao korak dalje.
Kao što je već spomenuto, i Panasonic FZ5 kao i Sony H1 nude mogućnost uključenja te funkcije pomoću gumba na kameri. Canon nam to omogućuje samo ako funkcijskom gumbu odredimo to kao njegovu funkciju. Uključenje ili isključenje funkcije stabilizacije slike je dobro rješenje za čuvanje baterije jer njen rad troši energiju. I kako te kamere imaju male žarišne duljine, do 72mm i veliku snagu objektiva, do potresenog snimka ne dođe tako brzo. S druge strane znamo da su te kamere namijenjene obiteljskim i turističkim fotografima koji niti ne razmišljaju gdje i kada paziti hoće li snimak biti potresen ili ne. Zato takvim fotografima preporučam da tu finkciju imaju stalno uključenu jer je glavna namjena tih kamera korištenje širokog raspona žarišnih duljina, a malo tko prati na kojoj žarišnoj duljini slika i kakva su vremena osvjetljavanja. Kod S2 IS sam opazio da zbog četiri AA baterija radi isto toliko vremena s uključenom funkcijom IS koliko i H1 s isključenom (kod obih 2500mAh). I još nešto. Ne zbog načina stabilizacije, već zbog držanja kamere i same težine, s S2 IS sam najkasnije stresao sliku.
 |
| S2 IS, s lijeva 1/8, 1/15, 1/30, 1/60 sekunde bez IS. Kod svih triju kamera se primjeti da je 1/60 sekunde uvjetno rečeno najduže vrijeme za ne potresenu snimku. |
|
|
