 |
Još prije godinu dana su tzv. "hibridne" kamere imale značajan tržišni udio. Canon Pro1, Minolta A2, Nikon 8700, Olympus 8080, Sony 828 su bile kamere koje su na početku svojeg tržišnog puta nudile kvalitetno kućište, objektiv u rasponu 28 do 200mm (ekv. 35mm), (Nikon 35 – 280, Olympus 28 – 120mm), relativnu brzinu odaziva, 8M točaka i mogućnost podešenja većine korisnih funkcija već na kućištu. A kao što je najavljeno u članku»klub 8 miliuna«, »te kamere će biti ubrzo zamijenjene DSLR kamerama«.
Za većinu ljubitelja fotografije, prije dvije godine su DSLR kamere bile pre skupe. Veliki broj novih fotografa koji su se počeli ozbiljnije baviti fotografijom kamere je upoznavala postupno. Od običnih kompaktnih do tada za njih "sve što trebaju", hibridnih. Bilo je upravo zanimljivo čitati tvrdnje da više niti ne trebaš i da DSLR kamera nije potrebna. Dolaskom "jefitnijih" DSLR kamera mišljenje se brzo i promijenilo. "Hibridne" kamere su imale sve manji tržišni udio jer je većina zahtjevnijih fotografa prešla na DSLR. I kako su firme koje imaju vlastite izmjenive objektive tržištu mogle ponuditi DSLR kamere po prihvatljivoj cijeni, svoje "hibridne" kamere su jednostavno prestali proizvoditi da ne bi bile konkurencija unutar kuće. Trenutno samo Sony koji nema vlastite DSLR kamere tržištu nudi novu "onu pravu", snažnu hibridnu kameru CyberShot R1. Sve ostale firme su razvoj snažnih "hibridnih" kamera ukinule i manje zahtjevnim fotografima počeli su nuditi okrnjenu verziju "hibridnih" kamera. Te "all-in-one" kamere danas nude za svakog po nešto ! Veći broj točaka za one kojima je to mjerilo kvalitete, jake zoom objektive kojima ručno mijenjamo žarišnu duljinu, te mogućnost podešenja većine korisničkih funkcija na kameri. A takvih stvari su prijašnje hibridne kamere nudile više.
Današnje nove »hibridne« kamere su zakoračile stepenicu dolje. Samo tako cijenom mogu konkurirati DSLR kamerama i istovremeno nuditi zahtjevnijem obiteljskom i turističkom fotografu kameru koja im ogućava fotografiranje svega na mnogo jednostavniji način nego DSLR kamere. I one sada dobivaju na prepoznatljivosti. Nemali broj fotografa je koji misle da ako kupe DSLR kameru i njihova fotografija će biti kvalitetnija. Pa te kamere upotrebljavaju profesionalci. No, neki su već spoznali da im DSLR kamere i jefitniji objektivi ne nude jednostavnost fotografiranja.
Zato je novi razred »all-in-one« (sve u jednom) kamera u koji pripadaju i kamere Fujifilm FinePix S9500 i Panasonic Lumix DMC-FZ30 upravo jako dobrodošao. Te nove »all-in-one« kamere su vrlo slične kamerama s 12x optičkim zoomom (Canon S2 IS, Fujifilm 5500, Olympus 770, Panasonic FZ-20, Konica Minolta Z6), osim što nam nude brzinu rada kao prijašnje "hibridne" kamere (Canon Pro1, Konica Minolta A2, Sony 828, Nikon 8700) i naravno veći broj točaka.
Ako su "pre skupe" hibridne kamere s dolaskom jeftinijh DSLR kamere izgubile smisao kupovine, neke firme (one koje nemaju vlastiti DSLR) su našle novo rješenje. Predstavili su kamere koje će naći put do svih onih fotografa koji žele jaku kameru s mogućnošću brzih promjena parametara slikanja, a još uvijek su dovoljno jednostavne i imaju široku upotrebnu vrijednost. Nemali broj fotografa koji su ove godine već ušli u DSLR svijet već spoznali da je kompliciran. Tu treba znati upotrebljavati nešto više od programskih podešenja, kupovati i mijenjati dodatne objektive, kod većih žarišnih duljina je mnogo snimaka potreseno i time neoštrih te slika na računalnom ekranu, nikako "nije tako kvalitetna" kao što je bila kod prijašnje kompaktne kamere. U članku »kompakt protiv DSLR-a« mnogi su spoznali da je sliku is DSLR-a potrebno dodatno obraditi da bi dobila višu kvalitetu. I vjerujem da će ih biti određen broj koji će svoju DSLR kameru zamijeniti za novu "all-in-one" kameru. Odnosno neće ih biti malo koji će odahnuti i umjesto komplicirane DSLR kamere kupiti njoj oodgovarajuću, ali jednostavniju "all-in-one" kameru. One im donose u prvom redu jednostavnije fotografiranje u skoro svim uvijetima i zadovoljavajuću kvalitetu slike. Za neke, pored jednostavnosti i moguće široke upotrebe je još važna tehnička osobina. To je veći broj točaka od koje im ga nude većina DSLR kamera. Zato se za dobre prodajne rezultate novih "hibridnih" kamera ne treba brinuti.
 |
| S kamerom S9500 su se dizajneri njienim oblikom dosta približili DSLR kamerama. |
 |
| FZ30 je izvana bitno drugačija od S9500 samo obzirom na objektiv. Druge su žarišne duljine, ima stabilizaciju slike, unutrašnje zoomiranje i natipis Leica. |
Kamere Fujifilm FinePix S9500 i Panasonic Lumix DMC-FZ30
Da kažem odmah na početku. To nije usporedni test kamera u obliku "kvalitete konačnog proizvoda", tj. fotografije. Kamere se razlikuju u jednom bitnom elementu, objektivu. Fujifilm S9500 nam nudi žariše duljine od 28 – 300mm, a Panasonic FZ30 od 35 – 420mm. U brojkama i pogledom kroz tražilo na motiv vidimo prvu razliku koja je bitna za odluku u odabiru kamere. Sve ostale mogućnosti su vrlo slične i samo dadaju dodatnu vrijednost jednoj ili drugoj kameri.
Obzirom na to da je većina funkcija poznata iz već napisanih testova kamera Fujifilm 5500 i Panasonic FZ5, mogao bih zaključiti članak i svoje mišljenje o objim kamerama u slijedećim stavkama.
 |
| Objektiv ima 10,7X optički raspon od 6,2 – 66,7mm (35mm ekv. 28 – 300mm) i svetlosnu snagu od 2.8 u širokom kuti i skromnih 4.9 u tele području. |
 |
| U cijelosti gledano, slika iz FZ30 je kvalitetnija. Da ima Panasonic dobru kvalitetu slike, tomu najviše pored vlasitog senzora (Matshushita) doprinosi još i odličan objektiv, pokazalo se već i FZ5. Kao što je rečeno, te kamere su međusobno toliko različite da više od kvalitete slike znači upotrebna vrijednost kamere. |
Fujifilm FinePix S9500 je kamera za sve one koji žele široki kut od 28mm i fotografirati s kraćim vremenima i u svjetlosno slabim uvijetima. Kamera nam nudi visoku osjetljivost od 1600ISO.
Panasonic Lumix DMC-FZ30 više odgovara onima koji žele dužu žarišnu duljinu koja je 420mm i kvalitetniju sliku u slabim svjetlosnim uvijetima. Jer pomoću sistema za stabilizaciju slike (O.I.S.) s manjim ISO dosegnemo kvalitetniju sliku. Sve ostale funkcije su bile opisivane u prijašnjim testovima kamera Fujifilm i Panasonic.
Ali tako kratko ipak ne mogu opisivati obje kamere. Zato ću svaku još dodatno opisati, te slikama pokazati kakva je i gdje je naveća upotrebna vrijednost. Naravno, pored već znane i vrlo dobro argumentirane činjenice da nam obje kamere već u osnovi nude "sve" što većina fotografa treba.
2. strana
